Dok je drugima rat strahota koja im uništava sve stvoreno, nama bi bio blagoslov koji briše sve postojeće probleme. A uostalom, to ne bi bila samo naša ideja. Nije li i sam gospodin Bog napravio sličnu stvar sa svojim velikim potopom?
Sa raznih strana dolaze informacije da je Hrvatska u ozbiljnim gospodarskim problemima. A zbog toga, krećemo ka ozbiljnim socijalnim problemima.
Gotovo mjesečno nižu se najave i vijesti o uvođenju novih poreza. I o ukidanju postojećih poticaja i privilegija.
Tko god da je bio kriv za to što se nalazimo u takvoj situaciji, sada više nije važno. Teret se nameće svima.
Nedavno čitam da je jedan ministar pobjedonosno najavio, poput profesora Baltazara: „Našao sam način! Telekomima ćemo uzeti 300 milijuna kuna“.
Narod je od sreće plesao na ulicama i taj dan je proglašen za nacionalni blagdan. Kakva radost, kakva proslava.
Naš ministar financija već godinama odlazi u Ameriku i tamo se redovito zadužuje na račun države. Svaki put nekako mu uspije prodati priču kako ćemo mi to svakako vratiti. Samo dajte sada na 10 godina. Jamčimo mi svojom domovinom.
Broji se svježe pristigla lova i daju se plaće profesorima, liječnicima. Daju se penzije, saborske plaće. Daju se poticaji. Stižu uplate najkasnije 15-tog u mjesecu. Tko će vratiti dug? Što nas briga. Netko drugi.
Sve oči uprte su u Ukrajinu i njihov možebitni rat sa Rusijom. Koji bi onda prerastao u svjetski rat. A onda se možda dogodi kakva svjetska revolucija. I ono što se najviše iščekuje, velika nacionalizacija i kolektivni oprost dugova. Zar to ne bi bilo divno? Napravili bismo si neku novu državu, potpuno novu, sa čistim, bijelim, nedirnutim računom.
A onda ne bi u svijet poslali samo jednog ministra. Poslali bi čitave pukovnije raznih diplomata, konzultanata, financijskih stručnjaka i stratega. Lova bi se slijevala u novostvorenu državu sa velikim potencijalima i bogatstvom prirodnih resursa. Gradile bi se vikendice, išlo bi se na skijanja. Kupovali bi se novi automobili i računala. Dok je drugima rat strahota koja im uništava sve stvoreno, nama bi bio blagoslov koji briše sve postojeće probleme. A uostalom, to ne bi bila samo naša ideja. Nije li i sam gospodin Bog napravio sličnu stvar sa svojim velikim potopom? Kada su se problemi na planeti toliko nagomilali, nije imalo nikakvog smisla smišljati kratkoročna rješenja. Potpuno mu je bilo besmisleno riješiti problem onog griješnog čovjeka, pa problem prostitucije u onom gradu, kriminala u ovom. Zašto se zamarati svim tim dogovorima, nagovaranjima, prikazanjima i objavama kada je mnogo jednostavnije - napraviti sve ispočetka. Lijepa zelena livada. Duboko plavo more. I ništa tisućama miljama daleko. Tako se gradi svijet. Tko zna, možda je i sam Bog, kada se dosjetio te ideje o velikom potopu, uzviknuo poput našeg ministra: „Našao sam način!“ Samo što je njemu zagrmjelo.
