Veliko atletsko natjecanje. Naša cura koja visoko skače u vis natječe se za bonus od 500 tisuća dolara. Prijenos njenih nastojanja je na nacionalnoj  televiziji. A nacija gleda. Nacionalni komentatori komentiraju naciji.  A nacija sluša, i navija.
- Ajmo Blanka, možeš ti to!
- Ajmo, naša si!
Stišću šake, napeto gledaju u TV ekran. Spremni na nagli skok. Velike pivske kompanije samo čekaju da snime njihovo ushićenje. I da od toga kasnije snime reklamu. Da bi u konačnici građani-navijači popili još pive. I još. I još. Sve više i više. Mogu oni to!
- Ajmo Blanka! Možeš ti to!
Nažalost, skakačica je srušila letvu postavljenu na 202 centimetra. I onda je rušila još dva puta. I tako je ostala bez pola milijuna dolara. To je strašno razočaralo Hrvate. Naša sportašica se nije obogatila. Ne znaš tko je više razočaran. Ona ili njeni navijači.
Ali ništa za to. Stigne ona to popraviti. Već sljedeća stvar na televiziji je reklama za vodu.
„Dragi Hrvati. Nemojte piti vodu direktno iz špine, pipe i slavine. Ona nije dobra. Pijte vodu iz špine, pipe i slavine koju vam mi prerađujemo i prodajemo. U bočici. Ne budite glupi-plaćajte više.“ I smije se skakačica i pokazuje na bočicu.
- Mama, to je ona ista s televizije!
- Je, sinek dragi. Mi smo jako ponosni na nju. Puno ona zarađuje od tih reklama. Samo mi je žao što nije dobila tih pola milijuna.
- Zašto ti je žao?
- Zato što je naša.
- Kako to misliš-naša?
- Pa Hrvatica…
Slijedeći tu logiku, brojni narodi i narodnosti diljem svijeta svoje osmijehe, glasove, želje i nade posuđuju pojedincima i klubovima iz njihovih zemalja. Ili općina. Ili gradova. Što god bilo, mora barem po nečemu biti vezano uz njih.
Međutim, sportovi su odavno postali posao kao i svaki drugi. A navijači-kupci proizvoda.
Klubovi imaju svoje navijače kao što Erste banka ima svoju klijentelu. Vlasnici mogu biti neki strani Rusi, igrači pobrani sa raznih strana svijeta, ali to je opet „naš klub“. Za kojeg se navija.
U osam ujutro dižu se navijači, odlaze u centar grada na stadion. Postroje se svaki iza svoje momčadi. I krenu navijati.
- Erste, Erste!
- Privredna!
Komentator uzbuđeno prenosi događaje s terena. 
„Prilazi novi tražitelj stambenog kredita. Oklijeva na ulasku. U nedoumici je. Ali ipak… Ušao je!! Penje se po stepenicama Erste. Traži natpis. Dolazi do pulta. – Oprostite, da li se ovdje daju zahtjevi za kredite? Bod za Erste banku!!!“
- Jee!! To je naša! Erste, Erste!
„Međutim, Privredna ne posustaje. Ulaže 200 tisuća u promidžbu na radiju. Privučeni ponudom ,dolazi čitav razred srednjoškolaca uložiti džeparac u štednju za mlade. Privredna igra strateški. S koljena na koljeno. “
- Privredna!!
„Bliži se kraj sezone. I ovo je odlučujuća tržišna utakmica. Tko će pobijediti? Tko će propasti?  Na vrhu ima mjesta samo za jednoga…. Erste izbacuje klijenta koji je ostao bez novaca. Tako treba, osloboditi se suvišnog balasta. Privredna kupuje malu regionalnu banku. Odličan potez! Neizvjesno je do samoga kraja…I?... Kraj!“
- Čekajte!! A tko je pobijedio?
- Saznat ćete sutra… Nemojte se prestati nadati.