Ispali smo sa europskog prvenstva. Sada slijedi jedan period ispuhivanja, komentiranja i traženja krivaca i heroja utakmice. A onda povratak u surovu stvarnost. U državu u kojoj je pala Vlada. Državu u kojoj tehničku vladu vodi ekipa koju nitko ne želi na Vlasti i kojoj je Sabor izglasao nepovjerenje. A opet, netko treba vladati, pa nek onda vladaju oni koje ne želimo. Ionako je to za dobar dio Hrvatske – svakodnevica.
- Svejedno mi je tko je na vlasti. Ionako su tamo oni koje ja ne želim.
- Ali sada su oni koje nitko ne želi.
- Pa tim bolje. Možda naprave nešto za Hrvatsku. Nemaju što izgubiti.
- Ali, kao i ovi drugi, imaju što za dobiti.
- Je, ali ovi neće krasti.
- A zašto ovi ne bi krali?
- Jer iza njih ne stoji jaka stranka. Oni su pješadija za odstrel.
- A što sa pripadnicima HDZ-a? Oni pripadaju stranci.
- To su ljudi koje je stavio Karamarako. Neće oni dugo izdržati.
- Znači, na vlasti imamo ljude ne želi ni vlastita stranka.
- Zar to nije divno?
- To nismo imali nikada. To bi zbilja za nas mogao biti blagoslov.
- Neka nam samo dođu ljudi koje ne želimo. Recimo, i ovog nogometnog izbornika nitko nije htio. Pa su naši dobro igrali.
- Onda ćemo imati anti-glasanje.
- A što bi to bilo?
- Glasaš za one za koje ne želiš da budu na vlasti.
- A oni za koje želim?
- Ti koje želiš te uvijek prevare. Svašta obećaju pa ništa ne ispune. S ovima koje ne želiš možeš samo prema dobrom ići.
- U redu, onda na sljedećim izborima glasam tako.
- A ti izbori su i prije nego što si se nadao.
- Neka najgori pobjedi !
