Nesreće na poslu oduvijek su za poslodavce bile prilično veliki problem, kojega su oni nastojali rješavati prebacivanjem odgovornosti za štetu na osiguratelja kroz razne vidove osiguranja od posljedica nesreće na poslu i osiguranja od odgovornosti za štete koje radnici pretrpe uslijed nesreće na poslu. Često se kombiniralo obje vrste osiguranja. Radnik oštećen nesrećom na poslu tužio bi poslodavca za naknadu štete, a već je dobio naknadu po osiguranju od posljedica nesretnog slučaja na poslu. Ondašnji socijalistički sudovi su, najprije redovito, odbijali kod naknade štete iznos koji je radnik primio po osiguranju (najčešće kolektivnom) od posljedica nezgode, a kasnije su utvrđivali iz kojeg fonda (sjećate se famoznog fonda zajedničke potrošnje?) je poduzeće platilo premiju osiguranja. Pri tome su vrlo često koristili odredbu članka 948. Stavak 3. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj nema kumuliranja prava na isplatu osigurane svote i prava na naknadu štete "kad je osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti." Dakle, ako je poduzeće - poslodavac platio premiju osigurana od nezgode iz "svojih" sredstava - radnik nije mogao kumulirati pravo na naknadu štete po odgovornosti poduzeća za nesreću na poslu i pravo na isplatu osigurnine po ugovoru o kolektivnom osiguranju od nezgode. Relikte takvog razmišljanja još uvijek susrećemo u odlukama nekih naših sudova. Tako je jedan sud tužitelju od svote utvrđene s naslova odgovornosti za štetu odbio iznos od 3.635,70 kn od utvrđene svote novčane naknade neimovinske štete zbog toga što je tu svotu tužitelj primio s osnove kolektivnog osiguranje. No, Vrhovni sud je ukinuo takvu presude (v. rješidbu br. Rev 2172/99 od 20.04.2000) uz obrazloženje da se iznos primljen s naslova osiguranja od posljedica nesretnog slučaja na poslu može odbiti od iznosa odštete s naslova odgovornosti poduzeća samo ako je "tužitelj svotu od 3.635,70 kn primio s naslova osiguranja od odgovornosti". Prema sudu, nevažno je tko plaća premiju za osiguranje od posljedice nesreće, odnosno čijim novcem je plaćena premija. Odlučno je tko je osiguranik odnosno u čiju je korist osiguranje zaključeno. Ako je osigurana osoba u ugovoru o osiguranju od posljedica nezgode radnik - nema odbijanja primljenog iznosa osigurnine od iznosa odštete. Dakle, radnik ima pravo kumuliranja oba zahtjeva. Ovakovo stajalište Vrhovnog suda u skladu je s modernim tendencijama u Europi gdje se treća oštećena osoba, dakle radnik, maksimalno štiti i kroz dozvolu kumuliranja više prava po raznim ugovorima o osiguranju, unatoč ponekad (na pr. Italija) drugačijim odredbama zastarjelih građanskih zakonika.