U posljednji trenutak građanin se uhvatio za spasioca i odvezen je na kopno. Gdje mu nekoliko sati nisu dali da se presvuče u toplu odjeću… Ali, to je već druga priča. Jedna od onih iz policijskih stanica
- Dobar dan?
- I vama.
- Kako to govorite?
- Što kako? Normalno.
- Ne, ne, vi ste bolesni.
- Ne ja sam zdrav.
- Darko, ovamo injekciju za ovog bolesnog građanina!
- Pustite me!
- Ne brinite se ništa, mi ćemo vam pomoći.
- Ne treba mi pomoć!
- Agresivan je. Već ga je zahvatila bolest. Djelujmo brzo!
U jeku proteklih zagrebačkih poplava potopljen je brod građanina Plevnika. Bio je usidren usred nabujale Save. I po njegovom mišljenju, bilo mu je dobro.
Međutim, po mišljenju MUP-a i vatrogasaca, bio je u životnoj ugrozi. Do njegove brodice došao je gumenjak.
-Treba li vam nešto?
- Da, malo kruha.
Gumenjak se vratio na obalu. Građanin je uvjeren da su otišli do dućana. No, umjesto kruha, dolazi spasilački helikopter.
- Ne treba mi pomoć! Otiđite ća! Potopit ćete mi brod!, vikao je na spasioce.
Nisu ga slušali. Često ljudi u kritičnim situacijama ne razmišljaju racionalno. Uostalom, njegov brod bio je potpuno neispravno usidren. Krmom na vodenu struju.
- Gubite se! Ne trebate mi!
I doista,nakon dolaska helikoptera u brod je počela prodirati voda. I brod je počeo tonuti. U posljednji trenutak građanin se uhvatio za spasioca i odvezen je na kopno. Gdje mu nekoliko sati nisu dali da se presvuče u toplu odjeću… Ali, to je već druga priča. Jedna od onih iz policijskih stanica.
Specijalci su svoj posao obavili uspješno. Nitko nije stradao. Čovjek je spašen.
Građanin je ljut. Potopili su mu brod. Prehladio se. Tužit će ih.
Ali, sada je već sve to završilo. I sve je više-manje u redu. Osim što građanin Plevnik više nema brod.
Maknimo povećalo kojim smo gledali spašavanje i pogledajmo ponovo. Hrvatska. Kriza. Nezaposlenost. Cijene rastu.
Istina, država je krivo vođena. Njome se nije racionalno upravljalo. Bila je usidrena krmom u struju. Ali je plutala.
Onda je došla pomoć. Europska unija. Spas. Helikopter koji lebdi nad glavama tonućih. „Idemo, idemo, idemo!“, viču vladajući. To vide kao jedini cilj. Kao spas.
Dok građani ne žele. Primjećuju da megadržava ima i svoje mane. Deportacija građana je najnoviji primjer. Na anketama se Hrvati izjašnjavaju kako im pomoć ne treba. Žele pokušati sami. Bez ove vladajuće garniture, doduše.
No, sada je letjelica već jako blizu. Pritisak zraka se pojačava i konstrukcija puca. Voda prodire. Predaleko smo otišli. Preblizu su došli. Omča je oko prsiju. Čvrsto se stišćemo uz spasioca. On uzlijeće.
Građanin kapetan ostavljen je na betonu kopna. Više nema svog broda. Okružen je gomilom ljudi. Šetača i promatrača. Građana. Koji su nekad bili kao on. A sada su masa.
[youtube: iHEgl0x1KzA]
