Gotovo svako provokativno pitanje kojemu je bilo cilj osvijetliti dio „prave“ osobnosti gospođe Bečić, odbio se od nje i obasjao one koje to nisu ni najmanje očekivali. U prvom redu građane Splita. A onda i ostatka Hrvatske
Sestra Željka Keruma, Nevenka Bečić, predsjednica gradskog vijeća Splita, na televiziji. Ona nije toliko eksponirana kao brat, pa sam odlučio pogledati. Ugodno sam se iznenadio.
Novinar je, vjerojatno, i nju želio prikazati na način na koji se prikazuje njen brat, gradonačelnik Splita. Prvenstveno kao primitivnu osobu.
No, gotovo svako provokativno pitanje kojemu je bilo cilj osvijetliti dio „prave“ osobnosti gospođe Bečić, odbio se od nje i obasjao one koje to nisu ni najmanje očekivali. U prvom redu građane Splita. A onda i ostatka Hrvatske.
Dok su se oni, ugodno smješteni u mraku i hladu svoje anonimnosti, ugodno hihotali svojim predviđanjima mogućih ekscesa, predsjednica gradskog vijeća Splita sjela je u vruću i osvjetljenju televizijsku fotelju. I počela reflektirati.
Već na prvom pitanju o njezinu bratu dala je do znanja da neće biti pikanterija iz njegovog života.“ Vi ste u emisiju zvali mene, a ne mog brata. Dakle, pričat ćemo o meni.“
„Dobro“, mislio je iznenađeni novinar, „Ima i tu dosta materijala za prokazivanje.“
Televizijski gledatelj se malo promeškoljio, ne očekujući takvu odlučnost. No, dobro, sada će početi teći rijeka tema za prepričavanje po kafićima.
Jedno od prvih pitanja kojim ju je novinar htio uzdrmati i posramiti bilo je pitanje nepotizma u gradskoj vlasti. „Kako to da vaša djeca i rođaci rade u gradskim poduzećima?“, pitao je novinar oblizujući usne očekujući nelagodu. Kako se ispostavilo, svoju.
Naime, Nevenka je rekla, potpuno opušteno, da je istina da su na čelnim pozicijama zaposleni njeni rođaci i djeca. Ali da su oni bili na nezavisnoj Kerumovoj listi koju su svojom voljom i pameću na neposrednim izborima izabrali građani grada Splita.
Tu se upalila prva svijeća u gledateljevoj glavi.
„A što je s famoznim Isusom na Marjanu?“, pokušao se izvući novinar, valjda očekujući sulude argumente za obranu suludog projekta koji su pokopali i ismijali gotovo svi Hrvatski intelektualci, kolumnisti i šankerski pivopije.
„Ma dajte, što su se svi toliko uzrujali. Pa to je marketinški trik. Zbog toga su svi pričali o nama. U svakom slučaju hvala im na pažnji i medijskom prostoru.“ E, tu se gledatelj zamislio. Ovo ne ide u smjeru koji je očekivao. Ovo nije smiješno.
„A bratovo bogatstvo?“, spašavao se novinar, ciljajući na jedan od najstarijih načina za izazivanje srama i krivnje. „Kako je to u skladu s kršćanstvom?“
„To je njegov, zarađeni novac, i neka ga troši kako hoće.“
Gospođo Nevenka, hvala na gostovanju.
Gledatelj žmirkajući gleda u blješteći ekran. A onda u osvijetljenog sebe. On je građanin u državi gdje vladaju takvi. On kritizira vlast koja zapošljava svoje rođake i bogati se. On strastveno polemizira o tuđim marketinškim trikovima. A, što je najgore, za to mu nitko nije kriv. Jer je to izabrao.
