Živimo u svijetu načičkanom elektranama i ostalim postrojenjima koja se mogu izliti, preliti, pokvariti i eksplodirati. Sve je uređeno po propisima i sve radi. Dok se nešto ne dogodi
Čim je zatoplilo, prosvjedi su prestali. Kada je toplo, već se nekako može preživjeti. I bez posla. Bez plaće. S korumpiranom Vladom. Ljudi se sve više okreću sebi. Političare i državu odavno su otpisali.
Neka oni na Vlasti odlučuju što god žele. Njihove odluke tada postaju manje važne. Recimo, za novu Ikeu koja se treba otvoriti blizu Zagreba već sada je stiglo gomilu prijava. Strani vlasnik, jasna pravila. Jaca, doviđenja, ne trebaš mi više.
Ostavimo nakratko po strani malenu zemlju u jugoistočnoj Europi. I okrenimo se Japanu. Tamo još uvijek traju borbe čovjeka s njegovim vlastitim tvorevinama. Koje više ne može kontrolirati. Razina radijacije raste, radioaktivna voda se izlijeva u more.
Totalna frka.
Jedna elektrana.
Živimo u svijetu načičkanom elektranama i ostalim postrojenjima koja se mogu izliti, preliti, pokvariti i eksplodirati. Sve je uređeno po propisima i sve radi. Dok se nešto ne dogodi.
Nažalost, dogodilo se. I dogodilo se ponovo. I dogodit će se opet.
Promatram vodu velikog vala koja je nosila sve pred sobom. Ljude, kuće i automobile.
Voda je crna. Muljava i natopljena gomilom otpadaka koje je pokupila na svom rušilačkom pohodu. Ta voda se ne može piti. Ta voda je neživa.
Koliko je potrebno takvih katastrofa da se uništi jedan krajolik? Što je s Mađarskom i izljevom crvenoga mulja iz tvornice aluminija? Što je s Meksičkim zaljevom? Koliko dugo možemo tolerirati izljeve i uništavanja? Ima li to kraja? I kako će taj kraj izgledati?
Hoće li na kraju pobijediti ova ili ona stranka?
- Baš su predivne ove političke dileme dok oko nas teče bistra, pitka i čista voda, zar ne?
- Ne, oni su opljačkali Hrvatsku.
- Pa, hajdemo ih spriječiti.
- Ne možemo.
- Zašto?
- Jer oni vladaju.
- Pa hajdemo ih smijeniti.
- Ne možemo.
- Zašto?
- Jer oni određuju kada će biti izbori.
- A što možemo?
- Prosvjedovati. Ali, to je propalo.
- Zašto?
- Jer ljudi nisu vidjeli nikakav rezultat. Pa im je pao moral.
- A da su vidjeli rezultat?
- Onda bi vidjeli da se nešto mijenja. Pa bi krenuli jače. U promjene.
Imamo prigodu gledati kako se nešto mijenja. Na gore. Ali svejedno. Mijenja se. Hoće li to pokrenuti ljude da krenu jače? U promjene?