Petak, 11 sati ujutro. Konferencija za medije. Janica Kostelić. Hoće li? Ili neće??? Novinari svih vrsta okupili su se u velikom broju. Hoće?? Neće?? Direktan prijenos na televiziji! Za naciju… Hoće? I još jedanaest zemalja koje također zanima…Neće? Ispred glava 100-ine novinara postavljeno je projekcijsko platno. Na njemu se vrte slike blistavih, pobjedničkih trenutaka. Da nitko ne zaboravi. Iza leđa govornika gomile načičkanih sponzora. Ni oni ne žele biti zaboravljeni. Nacija strepi. Što će reći? Redaju se izjave. "Što god rekla, hrvatsko skijanje će…" "Osim nje, Hrvatska ima još puno dobrih sportaša…" "Zagreb i Hrvatska su puno profitirali od…" "Zadužila je domovinu…" "Cijeniti ćemo njenu odluku…" Svi su se izredali na jadnom mikrofonu. A novinari su strpljivo čekali. Odslušali su oni na stotine, tisuće ovakvih konferencija. Dosadno, dosadno, dosadno... Nešto črčkaju u bilježnicu. Čekaju da se dođe do bitne stvari… "Dosta sam se mučila s koljenima posljednjih godina, s leđima također. Uzet ću pauzu od godinu dana, a poslije ćemo vidjeti što će biti." I to je bilo to zbog čega su se skupili. Dvije rečenice. 10 puta operirala je koljena koja je neprekidno bole. Bole je i leđa. Pa je odlučila malo prestati. Sasvim logična odluka. Čitavoj je naciji žao što je to uradila, ali "poštuje" njenu odluku. Poštuje? Nekog nešto boli, pa odustaje od pokreta koji uzrokuje bol? Što se tu ima poštivati, pitam se. Što su očekivali?? Nekakvo nezadovoljstvo prostrujalo je među okupljenim novinarim. Medijska mašina očekivala je puno više. Ipak se tu skupilo na stotine novinara, deseci televizijskih kuća. Tisuće ljudi sjedi ispred svojih "malih ekrana"(kupljenih na kredit). Svi gledaju što će reći "anježna kraljica", kako su je prozvali. Dvije rečenice su ipak premalo. Dvije tako normalne rečenice. Pa su krenuli s potpitanjima. "Kako ste se odlučili…" "Zašto ste se odlučili…" "Gdje ste se odlučili…" "Je li bilo bolno odlučiti se…" "Nisam stroj", ponovila je još jednom, "ti bolovi ne mogu se vječno odgađati". Medijski stroj, koji se okupio oko čovjeka, čudi se što ga bole neki dijelovi tijela. Što ne može pobjeđivati kada ovaj to od njega očekuje. "Janice, pobijedi za Hrvatsku", vikali su navijači! "Za nas!" I sada, kada godinu dane neće biti te Janice, što će sada? Tko će pobjeđivati za njih!? (10 operacija koljena, podsjećam) Stroj mora ići dalje, bez obzira što je bitan kotačić nakratko otkazao. Pa što će reći sponzori? A tako im je dobro krenulo. I vodu sa čak nazvali "Jana". To ne smije stati! "Imamo mi još vrhunskih sportaša", odmah uskaču dileri ljudima, "Niku Fleiss i Anu Jelušić npr., a polažu se i velike nade najmlađe hrvatske skijaše, koje, nadajmo se, čeka velika budućnost…" Skijaški savez nudi nove strojeve. Za Vaše zadovoljstvo…