Uvjeti osiguranja reguliraju ugovor o osiguranju. Uvjete osiguranja unaprijed za sve ugovore donose osiguratelji i o njima, u pravilu, ne diskutiraju s osiguranicima. No, ti uvjeti, da bi bili sastavni dio ugovora o osiguranju, moraju: a) biti uručeni ugovaratelju osiguranja i b) moraju biti u skladu s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ugovor o osiguranju. Te zakonske odredbe imaju u vidu nadmoćni položaj osiguratelja i potrebu zaštite slabije strane iz ugovora o osiguranju - a to znači: ugovaratelja osiguranja odnosno osiguranika. Kako u Hrvatskoj nema prethodne kontrole zakonitosti uvjeta osiguranja, to naši osiguratelji ponekad svašta pišu u tim uvjetima. Kontrola tih uvjeta je dakle naknadna, sudska, tek u eventualnoj parnici glede obveza iz ugovora o osiguranju. Jedna od omiljenih odredbi uvjeta osiguranja koju naši osiguratelji redovno unose jeste obveza ugovaratelja osiguranja, odnosno osiguranika da nastali štetni događaj prijave u određenom roku, bilo nadležnim državnim tijelima (policija, vatrogasci...) bilo pak samom osiguratelju. Rok u kojemu su osiguranici dužni prijaviti osiguratelju nastup štetnog događaja iznosi tri dana od saznanja za sam štetni događaj (članak 917 st. 1. Zakona o obveznim odnosima). Međutim, taj zakonom propisani rok neki osiguratelji u svojim uvjetima ojačavaju sankcijama koje sam Zakon ne predviđa. Tako neki osiguratelji propuštanje prijave nastanka štetnog događaja u roku od tri dana vežu uz gubitak prava osiguranika na osigurninu iz ugovora o osiguranju. Pri tome zaboravljaju da je članak 918. Zakona o obveznim odnosima kogentna odredba u kojoj je propisano da su "Ništave odredbe ugovora o osiguranju (čitaj: uvjeta osiguranja) koje predviđaju gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne izvrši neku propisanu ili ugovorenu obvezu". Drugim riječima, i ako ne prijavi nestanak osiguranog slučaja osiguratelju u roku od tri dana, osiguranik zbog toga ne gubi pravo na naknadu iz ugovora o osiguranju. Vrhovni sud Hrvatske se višekratno izjasnio u prilog takvog stajališta, a slijede ga i nižestupanjski sudovi. Tako u jednom predmetu (Županijski sud u Koprivnici, br. Gž 917/98 od 6.5.1999.), u kojemu je osiguratelj odbio isplatiti osigurninu osiguraniku temeljem ugovora o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, zbog toga što osiguranik nije u roku od tri dana prijavio nastanak osiguranog slučaja, sud navodi da je "Tužiteljica (osiguranik) doista propustila učiniti određene radnje propisane citiranim člankom Općih uvjeta, no prema čl. 918. Zakona o obveznim odnosima, ništave su odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja ako osiguranik nakon nastupa osiguranog slučaja ne izvrši neku od propisanih ili ugovorenih obveza." "Prema sudu, odredba uvjeta osiguranja koja predviđa gubitak prava iz ugovora zbog neprijavljivanja osiguratelju nastanka štetnog događaja, ništava je i nema utjecaja na pravo osiguranika na isplatu osigurane svote. Štoviše, VSH (predmet br. Rev 819/96 od 7.3.2000.) stoji na stajalištu da je ništava i odredba uvjeta osiguranja koja zbog neprijavljivanja osiguranog slučaja u roku predviđa gubitak prava osiguranika na naknadu kamata, ako osiguratelj nije na vrijeme isplatio osiguranu svotu!