Ono što je opasno je da se pod krinkom “Ljubavi za domovinu” zabranjuju ili odgađaju manifestacije.
Noć kazališta je odgođena jer pada na isti dan kada je pao Vukovar. Pa, kažu neki, nije zgodno da se ljudi zabavljaju na taj dan.
A drugi kažu, kao prvo, kazališta nije zabava. To jest, nije samo zabava. Kazalište je puno više od toga. I ako se odgađa zbog pada Vukovara, zbog čega su se uopće ti ljudi borili?
Kako je jedan moj prijatelj napisao: “Europa ima noć kazališta.A mi samo noć”
Ono što je opasno je da se pod krinkom “Ljubavi za domovinu” zabranjuju ili odgađaju manifestacije. Svaki dan u povijest je dan na koji je poginulo mnogo ljudi. Iz respekta prema njima, ljudi nikada ne bi trebali biti sretni. Nego tmurno koračati i kajati se i žaliti njihove žrtve.
– A što je s onom gomilom Rimljana koje je Hanibalova vojska pobijedila kod Kane? Tamo je masakrirano 70.000 ljudi. A to su sve naša braća. Kako se itko može zabavljati na taj dan?
– Zbilja, to ne bi bilo ljudski... A takvih bitki je bilo na tisuće. Hajdemo odgoditi sve.
– Ali, ako se ja sjedim u kazalištu, to ne znači da je ne poštujem ljude i njihove smrti.
– Ma nemoj?
– Uostalom, što bih drugo trebao raditi?
– Biti u crkvi i moliti za njihove duše.
– A ako nisam vjernik?
– Prisjetiti se njihovih žrtava?
– Na koliko dugo?
– Izraelci s dvije minute šutnje i sirenama obilježavaju Dan sjećanja na šest milijuna Židova ubijenih u holokaustu.
– Samo dvije minute?
– To je dovoljno. To je simbolika. U pitanju je simbolika.
– U pitanju je ljubav za domovinu.
– Uvijek je simbolika.
– Ne razumijem ti ja to.
– Zato i trebaš kazalište.
