Oba kandidata za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza izgledaju kao da su izišli iz mafijaških filmova. Jedan drugog zovu gospodine, ali govor tijela jasno odaje prijetnje, ucjene i zastrašivanje
Izbori za predsjednika nogometnog saveza Hrvatske. Danima i tjednima prije velike skupštine delegata atmosfera se dovodi do usijanja. Postoje dva tabora…
- Nogometaši izlaze na teren.
- Publika plješće.
- Ispija se pivo pred televizorom…
Velika je borba za naslov predsjednika. To je časna i odgovorna funkcija. Najvažnija sporedna stvar na svijetu nije nikakva šala. Dapače.
Novinari, koje se na konferencijama gotovo redovito vrijeđa i na koje se viče, i ovaj put su došli popratiti događaj. To je vijest. A vijesti se moraju pratiti. I isporučivati vijestima gladnoj javnosti.
Na tren na naslovnicama nije bilo najvažnije svari na hrvatskom svijetu. Što se dešava s bivšim premijerom? Njega je u privremenoj ćeliji, osim vježbanja, mogao zabavljati i nogomet. Optužbe su sve veće. Obruč se steže oko ponosnog vrata. Osim hrvatskih, pristižu i austrijske optužnice. Stranački kolege, koji su do jučer klicali: "Ivo! Ivo!", sada se zbunjeno pitaju:
- Ivo? Tko je to…
- To vam je bivši šef. Svaki dan ste ga gledali.
- Ne sjećamo se. Ivo… Hmm.
- Pljeskali su ste mu i klicali…
- Aha, to je onaj kriminalac. A slušajte, nismo znali. Bili smo zavedeni. Ali sada, kada smo se osvijestili… Rješavamo se nepotrebne prtljage.
- I hoćete tako svaki put?
- Što mislite?
- Rješavati se prtljage?
- Da. Mi ćemo se riješiti svakog kojeg otkrijete i objavite da je korumpiran.
- A ako ne otkrijemo i ne objavimo?
- Onda ćemo, nažalost, biti zavedeni.
Gledam snimku svađe oko izbora čelnika nogometnog saveza… I razmišljam… Zar je to sport? Oba kandidata za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza izgledaju kao da su izišli iz mafijaških filmova. Ulickani nasilnici. Jedan drugog zovu gospodine, ali govor tijela jasno odaje prijetnje, ucjene i zastrašivanje. Svoje okupljanje nazivaju skupštinom, međutim, kroz taj kostim probijaju klanovske borbe pod vodstvom jakih pojedinaca. Velik novac se vrti u sportu. Prodaju se velike količine pive i listića za kladionice. To nema nikakve veze sa sportom. Navijači su publika kao i gledaoci televizijskih sapunica.
Čak i više od njih. Neki za svoj klub daju svoje glasove, neki svoje najbolje godine. Neki se tuku protiv pripadnika drugih klubova. To ne rade ni najvatreniji gledaoci telenovela.
- Mi smo, nažalost, zavedeni, pravdaju se pripadnici vladajuće kaste.
- Mi se borimo da nogomet bode sport. Da ljudi uživaju. Fair-play je naša maksima, poručuju nogometni čelnici.
Nažalost, sve je to velika varka. Nasreću po nas, još uvijek je nevješta. Vidi se kroz krinku demokracije. I vidi se kroz masku nogometa. Ne treba puno da se shvati koja lica stoje iza kostima. I dobro ih je gledati dok su još neuki. Jer ubrzo će ih zamijeniti druge generacije. Još nasilnije i još ulickanije. Još prjetvornije. Maske će se raditi bolje, jer će ulozi biti veći. Vlast će izgledati kao pravedna, a nogomet će izgledati kao sport. A kada dođe taj dan, treba se samo sjetiti. Jer opravdanje, bili smo zavedeni, nikako ne stoji. Situacija ne može biti jasnija od ove. Slika je danas kristalno čista.
