U koloni automobila vozi jedan koji neprestance trubi. U njemu mladići i djevojke obučeni u dresove na crveno-bijele kvadratiće. Jedan dečko se izvlači kroz prozor. Vidi mu se hrvatski šal oko vrata. Počinje mahati rukama. - Idemo! Viče autima oko sebe. - Idemo! Vozač do njega zatrubi. I vozač do njega zatrubi. Auto iza zatrubi. Auto ispred zatrubi. - Idemo! Idemo! Na prozore izlaze i drugi mladići. Lica crvena od uzbuđenja. Mašu rukama. Ale! Ale! Kroz neki prolaz izmigolji i zastava. A zatim se razvije u punom sjaju. Hrvatska! Najzad glavu provuče i plavokosa djevojka. Lice obojano u crvenu boju. Juhu! Trubljenje ne prestaje. Cijela kolona je zaražena. Idemo! Idemo! Idemo! "Cijeli svijet oduševljen navijanjem hrvatskih navijača", piše na naslovnicama. "Naši najglasniji na stadionu"… - Što se dogodilo? Čemu tolika buka? Pa utakmica je! Jesi ti normalan?! Samo desetina metara dalje, posve druga priča… - Oprostite, je li ovo vaš ručnik? - Je, Zašto, smeta vam? - Ma ne, sve je u redu. Kakvo je more? - Toplo, toplo. - Nije hladno? - toplo je… - Ahhh, kako je tu lijepo… mir. Idemo! Idemo! Idemo! Idemo! Među kupače ulijeće jedan navijač. Sukob potpuno suprotnih stavova. - Idemo! - Gdje idemo, mali? - Hrvatska!! - Što, Hrvatska? - Za pobjedu!! - Kakvu pobjedu? Mali, jesi se ti došao okupati, ili što? - Što? - Pa uđi onda u more, toplo ti je. - Kako? - Na, evo ti moj ručnik. Pa se možeš obrisati. - Idemo! - E, e… ajde. Odi. Ljudi, Vi ste na krivom mjestu. Utakmica je, a vi se kupate. Kako se možete kupati dok je utakmica? A zašto? Vi ste na krivom mjestu. Ljeto je. Kako možete gledati utakmice dok je ljeto? Ma vi ništa ne razumijete. Ne, Vi ništa ne razumijete. - Pršo, Olić, Srna, Šimić, Kranjčar!!! - Kamen, Riba, Školjka, Galeb… - Pa jeste li vi poludjeli. O čemu to pričate? - Ma kako o čemu pričam? Što je s tobom? - Japan, Australija, Brazil!! - Je, bio sam. Ma s njima igramo u prvenstvu. Aha… Ma znate što? Idem ja svojima. Ale! A ja idem u more. Pljuć. - Glupi Kupači. - Glupi Navijači.