Ako kupite novine, dobivate ulaznice za prvenstvo. Ako kupite auto, dobivate ulaznice za prvenstvo. Ako trošite kreditnu karticu, dobivate ulaznice za prvenstvo… Pa dobro, je li ostalo nešto ulaznica za običnu raju ili su sve karte pokupovale velike firme? Kao najniži kriminalci, kupuju da bi kasnije prodavali. Krajnje podla taktika… - Kupio sam po 100 ali ti mogu dati besplatno, ako popiješ piva u vrijednosti 200. - Pa zar zbilja nema nikakve druge mogućnosti? - Nema. - A tko je kupio sve karte? - Ja i moji prijatelji. - Ali-da ih vi niste kupili, ja ne bi morao piti pivu. - Tako je. No sada moraš. Tj. moraš ako zbilja želiš na super dobro, ekstra uzbudljivo, jednom u četiri godine, najvažnije sporedno, svjetsko prvenstvo u nogometu. - Želim! Želim… - Onda pij! Tako se naš jadni medijski prostor, koji je i inače preplavljen glupostima, dodatno puni "prijedlozima" preprodavača ulaznica. Taktika je vrlo jednostavna i vrlo uspješna. U isto vrijeme buditi i pojačavati želju za nogometom, a zatim nuditi rješenja za njeno ispunjenje. Čak i ako ne dobijete ulaznicu, nije sve izgubljeno. Možete kupiti veliki plazma TV i doma pratiti čari nabijanja lopte. A uz novi TV divno ide i nova fotelja. Pa novi hladnjak za hladno piće. Klima uređaj da vam ne bude vruće u fotelji. Čak i ako ne dobijte ulaznicu za prvenstvo, možete se osjećati kao da ste tamo, sa novim surround set zvučnika. Gotovo sve se može prodati uz nogomet. Sudeći po naporima uloženim u marketinške kampanje i po količini onih s tematikom prvenstva, ispada da gotovo svaki Hrvat koji imalo drži do sebe ima samo jedan cilj u životu: gledati nogomet. Sa gotovo svih zidova u gradu, svake reklame u pauzi utakmice, svakog radijskog jingla, preprodavači pozivaju na kupnju. Polako ali sigurno oni utječu na ponašanje mnoštva. Čak i oni koji ne vole nogomet, moraju biti informirani. Inače se ne uklapaju u društvo. Postaju manjina. Htjeli ne htjeli, ne mogu pobjeći. Nogomet je tema broj jedan. A još malo, pa će postati jedina tema. A kada postane, neće biti kraja reklamama. Sve idu na isti kalup, se na jednog, istog, prosječnog Hrvata koji voli nogomet, pije pivu i sviđaju mu se cure u grudnjacima na zastavu domovine. - Kada bi barem svi željeli isto, kako bi to bilo dobro za reklame… A sada se to dogodilo. Raj prodavača. Uspjeli su postići da 90% njih želi samo jednu stvar na svijetu. I sada koriste prigodu. - Voliš nogomet? - Volim. - Onda ćeš voljeti i ovaj mobitel. - Hm…Valjda. - Onda ćeš voljeti i ovaj kredit. - Da… - Onda ćeš voljeti i ovaj auto. - Hoću. - Joj, da znaš kako te volim zato što voliš sve te stvari. - Mene voliš… Zbilja? - Ne. Samo volim tvoj novac. Pij….