Smiju nam se nove zvijezde dobrovoljno zatvorene u kući. Smiju nam se lažni suci i sutkinje. Smiju nam se glumljeni bogataši i njihova djeca. Smiju se sportaši. Hihoću voditelji… Počela je nova sezona televizijske akcije! Hoćete li gledati njihova nasmijana lica? Zabrinjavati se nad njihovim izmišljenim PROBLEMIMA? Strahovati nad mogućim KATASTROFAMA? Navijati za svoje kandidate? Strepiti za unesrećene? A ako bude seksa na televiziji? Ako bude još Seksa? Golotinje? Pa nagradna igra? Putovanje za dvoje? Još SEKSA! Oh, mili, kupi mi… Novi automobil!!! Kampanje koje marširaju našim TV ekranima, novinama, radijem i javnim prostorima postaju sve uspaljenije. Marketinške kampanje! Istraživanja tržišta! Psihologija potrošača! Rejting! Brend! Kakve velike riječi… Toliko su velike i napuhane da izgledaju smiješno. Ako se netko još ima vremena smijati… Mislim na obične ljude. (Ima li takvih?) U reklamama je, nažalost, smijanja i previše. Krevelje se naši glumci pokušavajući zaraditi koju kunu. Krevelje se nekada priznati voditelji. Glupiraju se i skakuću nove nade. Nabrijani, užurbani, stresni. Kreveljenja ima u količinama da postaje prihvaćeno kao normalno. Svuda uokolo netko se kesi. Glave velike, uvećane. Zubi izbijeljeni. Radost frizirana. Smijeh pojačan. Mišići nacrtani, kosa obojana. Na ulicama viđamo loše i jeftine kopije nedostižnih ideala. Nabildani dečki, lijepe cure. Sve lažno. Skoro kao na reklamama. Naravno, to nikada ne može biti TO, jer TO ne postoji. Ali zato odlično zarađuju teretane, fitness i wellnes centri, solariji, kozmetički saloni… A poslije njih i psihijatri. Sezona karnevala je počela! Evo, sada se i političari pridružili karavani. 14 mjeseci prije izbora, započeli su političku kampanju. Strašno su nestrpljivi. Ne mogu se suzdržati. Što prije žele početi raditi za dobrobit domovine. Ne žele riskirati. Hoće vaše glasove. Ne smiju dopustiti da ostanu bez njih. Tambure, stranački skupovi. Masovno pljeskanje vođi stranke. Unisono ustajanje. Skandiranje imena. Pametovanje. Kada bi ih se pokazalo u malo drugačijem kontekstu, primjerice, da uz snimku ide komentar: "ludnica", sve bi bilo jasno. Ovako, i to se prodaje pod normalno ljudsko ponašanje. Dapače, čak prihvatljivo. To su ljudi na čelu države. Ako su šefovi ovakvi, narod bi trebao težiti da bude kao oni. Masovni pljeskači, klimači i ustajači. Naravno, uz izdašno porezno opskrbljivanje vođe. Što svi ti ljudi zapravo hoće? Znate li?