Glas na radiju kaže: Evo, dragi slušatelji-pokazalo se da je kešovina ipak najbolji pokretač ekološke svijesti kod Hrvata. Za 50 lipa po boci, ljudi su se bacili u takvo čišćenje Domovine koje nije uspjela potaknuti niti jedna državno-vladina akcija. "Više cvijeća - manje cvijeća" i slični projekti, u usporedbi sa "Novac za smeće" su apsolutno smiješni. Tko je tu glup? Kakvog cvijeća, pobogu? Koga briga za cvijeće! Ceste i plaže, koje su do jučer bile prepune plastičnih boca danas su čiste i sjajne kao da su s reklame za "Hrvatsku-malu zemlju za veliki odmor". Ljudi govore: Ja često hodam ovom plažom, i sada ova akcija, pa sam malo odlučio počistiti. Bilo mi je ružno gledati, znate - ipak se ja tuda šećem. Tada se radosno osmjehne - a za sat vremena zaradio sam 100 kuna! U naletu novopečenih ekologa i divlji deponiji ostali su bez svojih značajnih sastavnih dijelova. Prazni frižideri, akumulatori i štednjaci koji su do jučer samovali po zabitim provalijama, iznenađeni su pojačanim interesom za njihova prebivališta. Međutim ne i za njih same. Sa velikom tugom gledaju ljude kako trljajući ruke odnose njihove susjede. Pitaju se - Zašto nitko ne odnosi i nas? I mi bismo otišli u ljepši svijet, mističnu "Reciklažu". Zar smo mi manje vrijedni od zgužvane aluminijske limenke i smrdljivog tetrapaka? Nažalost, odgovor je potvrdan - Jeste, manje ste vrijedni. Oh, kakav šok... Prije no što je počela ova akcija sa otkupljivanjem ambalažnog otpada, koja je pokrenula opću potražnju za smećem, postojali su kontejneri koji su građanima omogućavali da se riješe svoga smeća-besplatno. Ispred zgrada postojali su lijepo označena mjesta gdje se moglo, ekološki svjesno, odložiti svoju plastiku, staklo, papir pa čak i stare lijekove. I vjerovali ili ne, kontejneri su bili puni. Ljudi su, bez da im je netko pred nosom mahao novčanicama, razvrstavali svoje smeće iz jednostavnog razloga, jer su mislili da čine dobru stvar. I to, da čine dobro, bila im je, (sudim po sebi) jedina nagrada. Međutim, kako mi je došapnuo jedan prijatelj koji je znao nešto više o tome, ispostavilo se da se ti, uredno razvrstani i sortirani kontejneri - prazne u iste baje sa svim ostalim smećem. Dakle, dođe kamion smetlara, digne posudu sa staklom i ubaci ga u zajednički kontejner, gdje mu se radosno smiješe već otprije ukrcani plastika, papir i stari lijekovi. - Dragi prijatelji, dugo se nismo vidjeli. I onda se svi, opet promiješani, odvoze na smetlište, da se pridruže golemoj raznovrsnoj gomili. Zašto su se građani doma trudili razvrstavati, pa hodati dalje do reciklažnih baja i onda trošiti vrijeme da ubacuju komad po komad kroz uski otvor, postaje krajnje upitno. Na kraju se opet sve pomiješalo...Kada sam saznao za tu malu tajnu, krajnje sam se razočarao u ekološku svijest više ni ne znam koga, vlasti, gradske, državne? Pa oni od ljudi rade budale! Opet. Besplatno ekologija postala je krajnje besmislena, dapače - uvredljiva. Ma zašto ja to radim, pitao sam se? Čemu? A onda se pokrenula ova akcija, gdje se sada plaća ono što su neki radili za ništa. 50 lipa kao cijena za čistu ekološku svijest? Pitam se, gdje odvoze svu tu sakupljenu ambalažu? Ne bih želio saznati da je vozaju na ista mjesta kao i prijašnju, uredni sortiranu robu... Danas se za svaki uredno vraćeni komad smeća dobije novac. I to novac koji daleko premašuje njegovu stvarnu vrijednost. Naravno da su se ljudi pomamili za tako dobrim izvorom prihoda. Prodaju ništa za nešto. Odlično, zar ne? Čak bi se isplatilo proizvoditi plastiku da bi je država otkupljivala. Tko to plaća, ostaje i dalje upitno. Ili ipak ne? Tko ovdje sve plaća? Ali ajde, dobra stvar je da se smeće napokon sakuplja. I to, nadam se, ne samo zato jer ljudi nemaju novaca, pa tako štede za kruh, već zato što cijene novac. Ako nađete 50 lipa, na ulici, podići ćete ih. A sada je plastična boca postala tih 50 lipa. Pa ćete podići i nju. Malo mi smeta što ljudi pričaju o ekologiji. To nije stvar ekologije, već isključivo love. Da je ljudima stalo do ekologije, boca ni ranije ne bi bilo po našim plažama, ili uz putove. A na kraju krajeva, tko ih je tamo bacio? Tko je stvorio divlja deponija? Nitko drugi do ti isti Hrvati, koji ih sada tako mahnito obilaze. Vidite kako novac od bacača stvara sakupljače. Nagli preokret u razmišljanju. Ali stvari su u glavi ostale iste. Uvijek su iste. Kešovina je kešovina, dragi Vi. To je ono što pokreće svijet. Ali, nažalost, pokazuje i svu njegovu licemjernost. Tko zna kakav bi bio kada bi ljudi radili samo ono što žele, a ne ono za što su plaćeni da žele?