Dionice Riviere i Riječke banke koje su dobile na cijeni prva, 15%, a druga oko 10%. Rast cijene dionica Riviere potaknut je špekulacijama oko eventualne prodaje, te obveze davanja javne ponude koja bi nakon toga morala uslijediti, ali i uz određena nagađanja o promjeni vlasništva nad društvom za upravljanje fondovima. Nakon višemjesečnog trgovanja ovom dionicom po 100 kuna, nedavno je uslijedio rast na cijenu od oko 130 kuna, a tjedan dana kasnije i na 150 kuna po komadu. Naime, prema nekim špekulacijama i nepotvrđenim informacijama, EPIC INVEST, društvo koje upravlja PIF-om DOM trebalo bi doživjeti promjene. Ne zna se još da li će to biti promjena vlasnika nad tim društvom, pa će ono upravljati i dalje PIF-om DOM ili će PIF dobiti novog fond menedžera čime bi se mogla promijeniti i upravljačka politika tog fonda. Naravno da su takva zbivanja izazvala i porast cijene dionica DOM fonda i to sa 23 kune na 33 kune u roku od desetak dana. Porast sa 25 kuna na 33 kune ostvaren je u samo četiri dana. Nakon što je Visoki trgovački sud u Zagrebu po drugi put vratio presudu riječkog Trgovačkog suda na ponovni postupak i nakon što su time mali dioničari osvojili dodatne bodove, nakon pobjede na Ustavnom sudu, cijena dionica Riječke banke skočila je desetak posto na zaključno 164 kune po komadu. Mali su dioničari prije nekoliko tjedana nakon jednogodišnjeg čekanja dobili presudu Ustavnog suda o tome kako je zakon o postupku preuzimanja dioničkih društava neustavan u nekim svojim odredbama prema kojima su iz njega izuzete banke i osiguravatelji. Sada je uslijedila i već druga po redu presuda Visokog trgovačkog suda iz Zagreba kako je prilikom presude riječkog Trgovačkog suda došlo do proceduralnih pogrešaka prilikom spora u kojem su mali dioničari tužili Riječku banku. Razlog tužbe je održavanje skupštine na kojoj je izglasana dokapitalizacija banke sa većinskim glasovima DAB-a, tj. Agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka koja je svojim glasovima izglasala navedenu dokapitalizaciju. Problem je u tome što je u vrijeme te skupštine DAB već prodala svoje dionice BLB-u većinskom vlasniku Riječke banke. Razlog zašto je DAB glasala umjesto da je to prepustila BLB-u je zato jer je znala da BLB ne bi smio glasati o toj točki dnevnog reda jer se odnosila na dozvolu da cijelu emisiju dionica iz dokapitalizacije kupi upravo BLB, pa nije mogao glasati sam sebi u korist. Zato je ugovor o kupoprodaji aktiviran tek nakon dokapitalizacije i tek tada su dionice sa DAB-a prepisane na BLB. Da je postignut sporazum između malih dioničara koji su tražili da se i od njih otkupe dionice prilikom privatizacije Riječke banke (čak bi pristali i na 230-250 kuna po dionici premda je država svoje prodala po 320 kuna) svega ovoga ne bi bilo. Osobito navlačenja po sudovima, ali na ovaj način bi iz cijele priče mogli profitirati i dioničari nekih drugih banaka i društava.