Uvjetima za osiguranje od automobilske odgovornosti, članak 3. stavak 3., određeno je da osiguratelj u slučaju regresnog potraživanja prema svom osiguraniku, u ime i za račun kojeg je isplatio štetu oštećenoj trećoj osobi, ima pravo na maksimalni regres u iznosu od 12 prosječnih plaća prema posljednjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Prema posljednjem priopćenju Državnog zavoda za statistiku prosječna plaća za veljaču 2002. g. u Hrvatskoj je iznosila 3.500,00 kuna, što znači da je ukupno ograničeni regres osiguratelja 42.000,00 kuna. Da podsjetimo, radi se o slučajevima u kojima je osiguranik uzrokovao štetu trećoj osobi, a pritom je bio pod utjecajem alkohola, droge ili drugih opijata ili bez vozačke dozvole. Bitan uvjet ograničenja regresnog potraživanja jeste postojanje ugovora o osiguranju, dakle police osiguratelja. Ograničenje regresnog duga ne vrijedi za slučajeve kad je vozač-štetnik uzrokovao štetu trećoj osobi, a da pri tome nije bio osiguran od odgovornosti. Takvu štetu oštećenome isplaćuje Hrvatski ured za osiguranje na teret sredstava Garancijskog fonda za zaštitu žrtava prometa, ili pak to čini - po ovlaštenju i uputi Hrvatskog ureda - neki od osiguratelja, koji i regres prema štetniku ostvaruje u ime i za račun Hrvatskog ureda za osiguranje. Kad je alkohol u pitanju, sama činjenica da je osiguranik-štetnik bio pod utjecajem alkohola nije dovoljna da bi osiguratelj od njega tražio regres isplaćene odštete trećoj osobi. Mora postojati uzročna veza između vožnje pod utjecajem alkohola i nezgode. Teret dokaza da takva uzročna veza postoji jeste na osiguratelju. Za slučaj vožnje bez odgovarajuće vozačke dozvole, prema postojećoj sudskoj praksi, nije potrebno dokazivati i uzročnu vezu između nepostojanja vozačke dozvole i nezgode odnosno štete. Dakle, osiguratelj u tom slučaju uvijek ima pravo na regres od vozača-štetnika. Pravo regresa prema vozaču štetniku jeste pravo osiguratelja koje proizlazi iz ugovora o osiguranju, točnije - uvjeta osiguranja koje donosi osiguratelj, a koji su sastavni dio ugovora. Da bi uvjeti osiguranja vezivali i osiguranika-vozača osiguratelj ih mora uručiti ugovaratelju osiguranja prigodom sklapanja ugovora o osiguranju. Činjenicu predaje konstatira i potpisuje ugovaratelj osiguranja kod sklapanja ugovora o osiguranju. Ako uvjeti osiguranja nisu predani ugovaratelju osiguranja, osiguratelj se na njih ne može pozivati, a to znači da u našem slučaju ne bi mogao tražiti regres od osiguranika-vozača. Naravno, teret dokaza da mu nisu predani uvjeti osiguranja jeste na ugovaratelju osiguranja. S obzirom na to da su naši osiguratelji u ostvarivanju svoga regresnog prava vrlo agilni i uporni (ide se čak do plijenidbe pokretnih stvari, namještaja, tv aparata i sl.), na poziv za plaćanje regresnog potraživanja treba se na vrijeme odazvati. Zašto? Upravo zbog toga što većina naših osiguratelja ima i svoje interne akte - Pravilnike o regresima, u kojima je predviđeno i u kojim se slučajevima i pod kojim uvjetima regresnom dužniku može umanjiti ionako ograničeno regresno potraživanje ili ga pak u cijelosti osloboditi (regresni dužnici lošeg imovinskog stanja, bez stalnih prihoda, teške obiteljske ili zdravstvene situacije itd.). Većina od tih pravilnika sadrži i odredbu da nema oslobađanja od regresnog duga do visine vrijednosti vozila kojim je počinjena šteta oštećenoj osobi.