Kako je i najavljivano, prošli četvrtak je započela javna ponuda dionica Tvornice šećera Viro. Međutim, nije baš ni dugo trajala, naime samo 17 sekundi nakon izlaska javne ponude dionica tvornice šećera Viro na Zagrebačkoj burzi upisano je svih 346.667 dionica vrijednih 126,5 milijuna kuna, što čini 25 posto vlasničkog udjela u tvornici. Zahtjevi za upis premašili su broj ponuđenih dionica, čime su potvrđena očekivanja i aranžera izdanja i vlasnika tvornice šećera Viro. Prema informacijama iz tvornice, dio izdanja upisalo je 82 posto radnika, za koje su vlasnici tvornice osigurali posebne kreditne linije kod poslovnih banaka. Nakon uspješnog okončanja javne ponude, Tvornica šećera Viro zatražit će uvrštenje svojih dionica u najvišu kotaciju Zagrebačke burze. Tvornica šećera Viro je prva proizvodna tvrtka u Hrvatskoj koja je izdala dionice javnom ponudom putem trgovinskog sustava Zagrebačke burze i kao takva je odličan primjer i ostalima kako se može prikupljati kapital, a da se ne ide u zaduživanje klasičnim bankarskim kreditima. Vrijeme trajanja javne ponude od svega 17 sekundi je isto tako pokazatelj kako u RH postoji veliki interes za ovakvu vrstu investiranja, a u idućih mjesec-dva će i najstariji ZIF u RH Breza Invest, te Internet provider Iskon, a nakon toga i INA, krenuti istim putem... Ipak, u euforiji zvanoj IPO, kad je Viro u pitanju, ja i nisam baš tako optimističan kao oni koji su kupovali dionice... Naime, budući rezultati poslovanja ove kompanije se baziraju na određenoj procjeni volumena proizvodnje. Ta će proizvodnja obzirom na našu tendenciju ulaska u EU biti prilično kruto regulirana odobrenim izvoznim kvotama proizvedenog šećera koje će se određivati u pregovorima sa EU. U prospektu koji je napravljen za IPO se prognozira da se radi o 240 tisuća tona šećera godišnje...ono što me brine jest stav ljudi iz struke koji su mi kategorički tvrdili kako je ta prognoza u potpunosti neprimjerena i da teško da će kvota biti veća od 80-100 tisuća tona godišnje, a to pak znači kako su planirani rezultati poslovanja prilično pretjerani u segmentu koji većina investitora ne može prepoznati jer se ne razumije u pitanje izvoznih kvota i volumen proizvodnje šećera. Da li su moji izvori u pravu ili ne, u konačnici čak nije ni bitno, ali sama činjenica da postoje ljudi koji tako misle, a nemaju koristi lagati pri čemu su razlike od njihovog stava do službenog stava 3 puta u iznosu, jest zabrinjavajuća. S druge strane, kratki period trajanja javne ponude pokazuje kako je emisija rasprodana unaprijed, pa za taj dio ova priča i nije presudna, ali ovom će se dionicom trgovati u prvoj burzovnoj kotaciji Zagrebačke burze i sigurno je da će mnogi investitori razmišljati o tome da li da ulažu u taj papir ili ne, pa onda ne bi bilo loše razmatrati i ovo što sam napisao. Naravno da pod određenim okolnostima svaka dionica može postati zanimljiva za ulaganja, pa tako i ova, pitanje je samo po kojoj cijeni, odnosno kakva je ocjena rizičnosti istog ulaganja s jedne strane i prihvatljivost trenutne razine cijene za takav rizik s druge strane...