Hans i Greta, moji stari znanci iz Düseldorfa, o Hrvatskoj su izjavili sljedeće: Citiram: Hans (65): U Hrvatsku dolazim već dvadeset godina. Ovdje je divno. More je čisto, ljudi su ljubazni... O Opatiji mislim sve najbolje. nas u Njemačkoj nikad ne može biti tako tiho i mirno kao kod vas. Ceste su vam možda malo stare, ali kada nema gužvi onda je u redu. Zrak je čist. Gertruda (62, žena mu): Hans i ja vrlo već dugo dolazimo kod vas. Volimo se šetati uz more, sjediti na klupici. Klima je vrlo ugodna. Nije kao kod nas u Düseldorfu. Ovdje ima puno više sunca. Puno je ugodnije. Ponuda u vašim restoranima je dobra. Hrana je ukusna, svježa. Kod nas u Njemačkoj nije tako dobra. Ljudi bi rekli: tipični turisti. I ljudi su u pravu. Moji prijatelji iz jedne od prošlih Burzi tipični su Njemački turisti. Postariji, podeblji, prosjedi, prosječne visine, posretni (ako ta riječ uopće postoji). Cijeli život radili su naporno i pošteno. Plaćali su porez, ustajali u šest i pol, staklene boce bacali u za to određene kontejnere. Hans i Greta su ekološki svjesni. To nikako ne smijemo smetnuti s uma. Ljubav su vodili relativno često, što je doista čudno za podneblje iz kojeg dolaze. Počeli su sa zastrašujućih 2 puta tjedno (rana faza braka - kada je Hans imao 25). Taj tempo su držali dvije godine (do Hansove dvadesetsedme). Impresivno. Zbog posla (Hans-pravnik, Greta-učiteljica) su morali malo stati. Karijera je ključna. I isplatilo se: Hans je u 55 dogurao do zvanja "viši pravnik", a Greta, zahvaljujući predanu i marljivu radu, do statusa "više učiteljice". Da je samo imala još koju godinu; kako joj je krenulo, promakli bi ju i u "najvišu učiteljicu". Sigurno. No, stigla ih je penzija. Zbog toga što su marljivo radili, relativno je visoka. Mogu si priuštiti sasvim solidan umirovljenički život. Za razliku od naših penzionera, Hans i Greta i pod stare dane svake godine idu na godišnji. Već dvadeset godina oni posjećuju našu zemlju. Lijepo im je u Hrvatskoj. 1981. su došli prvi put. Povela ih je Gretina kolegica s posla. Imali su 40-tak godina, pa su malo riskirali. U sedamdesetoj planiraju ići u Egipat, vidjeti piramide. A kada im bude 80, dogovorili su se, uzeti će tečaj padobranstva. Baš su šašavi! Oprostite, malo sam se zanio... Jako su mi dragi. No, gdje smo stali... Nisam ni počeo?... O cestama?... Da... Naše ceste su sranje! Pune su rupa. Imamo lošu signalizaciju. Uvijek su radovi po ljeti kada dolaze turisti. U Njemačkoj su ceste super. I u Italiji isto. Tamo su ceste uvijek ravne; a ne ko' kod nas - vijugave. Hans mi se svake godine buni da mu je jako naporno voziti po našim cestama. Da se boji da ne razbije svoj BMW... A i Greti jako smeta, kaže. Hans najviše mrzi vrućinu: Svaki put kad izađe pišati onda mu je vruće vani. Nosi veliki slamnati šešir, ali mu ne pomaže. Trbuh mu uvijek ostane na suncu, pa pocrveni. To je Greti smiješno. Stalno mu govori da se mora namazati s kremom, ali on nikad ne sluša. Tako mu i treba, kaže ona... Oprostite, malo sam se zanio...