Da li zbilja toliko ljudi prati nogomet? Kada bi se svijet sudio prema onome što se prezentira na televiziji, a nije daleko od toga, ispalo bi da ga prate svi. Ali onda bi ispalo da svi piju pivo. Tj. da loču pivo. I da obožavaju urlati u jedan glas: Ooooo!!
- Volite li zbilja taj sport?
- Ooooo!
- Koliko?
- OOOO!!
- A što mislite o protivničkoj ekipi?
- O! OO!! O!
Taj „O“ je doista dovoljan za bazičnu komunikaciju tijekom nogometnog prvenstva. Piva se naručuje tako da se prvo skrene pažnja konobarice: o! Onda joj se samo pokaže na bocu na stolu. Bistra mala odmah sve shvati. Lijepa i pametna, što ti više treba.
Priča mi poznanik da je bio u Tower centru, popularnom Taveru. I čudio se kako to da su Riječani popušili foru automata u kasinu na vrhu. Kako je samo zapadni način zabave brzo prodro u ponosni narod… Tko na kamenu tvrdom svoju povijest piše, tom ne može nitko-prošlost da izbriše….Što se krvlju brani-ne pušta se lako…
Navečer kafići puni ljudi. A za automatima sreće sjede muškarci i žene u najboljim godinama i bulje u ekraniće. U jednom od kafića sreo je kolegicu iz škole. Ona pije sok i lagano gurka kolica, u kojima spava dijete.
- O, što radiš tu?
- A evo, malo smo izašli…
- A gdje je muž?
- Tamo na automatima. Mi ga čekamo.
- Aha…
I zbilja, među mnoštvom zabavljenih lica, ona vidi jedno poznato. Njenu ljubav. Muškarca njenog života. Oca njenog djeteta.
Na licu mu odbljesci crvenih i zelenih lampica. Potpuna koncentracija. Tuča piskutavih zvukova što pada svuda okolo uopće ga ne ometa. Navikao se na to.
Lice mirno. Ali pogled napet. Donja vilica malo opuštena. Usta ocrtavaju dobro nam znani oblik. Udar na lijevu tipku. Desnu. Lijevu. Desnu…: o? o? OOOO!
Okret ka ljubljenoj. Ruka u zraku, znak pobjede: O!
A ova odgovara u istoj gesti, sa glumljenim uzbuđenjem: - o!
-  Evo, sada je dobio. Brzo ćemo ići kući, mali je umoran.
- A dobro… 
Svi jedva čekaju ljeto. Tada se, na dva tjedna, razbija ova dosadna svakodnevica. Možeš otići na plažu, staviti neke opasne, velike naočale. Izložiti svoju tetovažu. Naglo izrasle mišiće, odnjegovane uz brižni pogled pred ogledalom kakve teretane. Tada otac djeteta pokazuje da je još uvijek muškarac. A majka ponovno otkriva svoje ženske čari. Još uvijek je djevojka.
Sjede jedan do drugoga ali gledaju svatko na različitu stranu. On u curu tri ručnika dalje. Dobra je mala…: OoO.
Gospođa mama flertuje sa svakim mladićem koji prođe ispred nje. A pogotovo je zanimaju oni dečki što, svjesni da ih gledaju, skaču iz sve snage. Kada bi se barem, nešto dogodilo. Kada bi se nešto barem dogodilo. Kada bi se barem… O! Do nje se dokotrljala loptica. Dolazi mladić, polako i samouvjereno. Veliki mokri osmjeh na licu.
- Oprostite.
- Ništa, ništa.
Dodaje mu, a prsti im se, slučajno, dodirnu… Još jedan osmijeh. Ovaj put umjetnog srama. Ajme! Pa ja sam zaboravila na svoje dijete!
Mali na plaži, u gaćicama na šahovnicu, pokušava pojesti svoj nožni palac. Oduševljeno uživa u radostima tek započetog života: Oooo.