Vlada u raspadu. Svatko u svađi sa svakim. Studenti prosvjeduju ispred ministarstva znanosti. A zatim je objavljena sljedeća vijest: “...nakon pet dana prosvjeda studenata i studentica pod šatorima ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, ministar obratio se prosvjednicima i prosvjednicama te ih obavijestio da su svi njihovi zahtjevi usvojeni...”. Tako je ministar, koji u zadnje vrijeme i nije baš omiljen, barem malo osvjetlao svoj obraz. Na tuđi račun, naravno.
- Evo mladosti moja, sve vam to ja obećajem. I stipendije ćete ranije dobiti, i dobiti ćete ih. I biti će novaca za najsiromašnije. Sve što hoćete, ja ću vam obećati.
- A možete li nam obećati da će to obećanje biti ispunjeno?
- A, djeco draga, to ne mogu baš. Znate, ja sam vam sada na odlasku. Moja smjena je završila, kako kaže onaj u seriji.
- Znači, vi sve obećajete, ali ustvari odlazite i ništa od toga nećete moći sprovesti?
- Pa, nemojte tako. Ipak sam vas primio... Ipak sam ja Ministar.
- Još kratko.
- Ali jesam!
- Dobro, kakva nam je korist od tog vašeg obećanja.
- Gledajte, ja ću sada sve ove odluke potpisati. I to će ostati sljedećem ministru da se on s time bakće. Ali neće moći ukinuti ništa. On će to morati izvršiti.
- Dakle, vi nekome sada nešto uvaljujete, a vi želite pokupiti sve zasluge?
-Joj, vi ste neki pametni studenti... Pa, da, moglo bi se i tako reći. Ali, nije li čitava politika takva?
- Kako to mislite?
- Pa, recimo, kada se političari zadužuju. Oni pokupe novce i plate s tim novcem sve što se treba platiti. I onda je narod sretan. A oni lijepo pokupe sve zasluge, zar ne? A kada dođe naplata tih kredita, onda to dođe za deset godina. Onog koji se zadužio više odavno nema. Možda je negdje kakav veleposlanik ili nešto tako. A ovaj koji je trenutno na vlasti sada mora raditi „bolne rezove“ i biti negativan. Pa protiv njega svi prosvjeduju. A on ni kriv ni dužan, samo je zadnji u nizu.
- Pa tako i vi. Ustvari, zadužujete se.
- Pa uzmite, što vas briga? Ako vam dajem – uzmite. A kasnije, tko zna što će biti kasnije.
- Nije li vam neugodno?
- Ja sam iz laburista otišao u HDZ, kako me to možete pitati ?
- A, dobro. Šteta da smo se sreli u ovakvim vremenima.
-Da, svi smo mi inače dobri ljudi.
