"Vlado, dabogda te tresla struja i ugušio te plin". To je bio jedan od transparenata koje su imali prosvjednici u subotu na Trgu Republike. Iako im je skuplje kilovate obračunao i naplatio HEP, oni nisu za uposlenike te firme molili Boga da im: da. Znaju ljudi tko je glavni i tko donosi sve odluke. Bog se u ovoj državi zove-Vlada. A taj hrvatski Svevišnji burno je reagirao na novopristigle, višestruko uvećane(200%?!) račune za struju. Čak štoviše, mnogo glasnije i jače nego sami građani, koji te račune moraju plaćati. U Rijeci je, naime, prosvjedovalo samo 500-tinjak ljudi bez ikakve praktične nade u promjene, dok je Vlada protesno izjavila da će za ovo netko sigurno odgovarati. I to, vjerovali ili ne, netko odgovoran. Jer, oni su(Vlada), kažu, obmanuti. Ružna riječ. Bog je izigran. Da ovo izjavi bilo koji vjernik koji vjeruje u bilo kojeg Boga, bio bi istog časa optužen za tešku herezu. Jer, taj bi rušio njegov dignitet. Ako bi se dopustilo takvo omalovažavanje, Bog bi u očima svojih vjernika ubrzo počeo gubiti blještavi sjaj i ljudi bi zapali u kaos. Nestalo bi vrhunskog autoriteta koji ih čini krotkima. Nastala bi kriza morala. Svjetovni Bog, pak, sam za sebe kaže da je obmanut. Sam za sebe govori da ga se može preveslati. Sam sa sebe, u biti, indirektno kaže da je: glup. Tko će takvome i u takvoga vjerovati? Zamislite da je Jahve kojim slučajem potopio sve Židove dok su prelazili Crveno more, a onda se ispričao, "jer je bio obmanut". Da li bi itko više poštovao njegove zakone? Da je tada bilo tako, danas bi svi mi bili muslimani. Ili budisti. Vladin ministar "socijalne skrbi" burno je reagirao jer je struja ispala skuplja no što su njemu obećali. Kao, on nije znao da će se tako nešto dogoditi. Jer je naivno i prostodušno vjerovao u dobronamjerna obećanja od tričavih 9% više. Jadničak. Uopće nije reagirao kada su ga na mogućnost drastičnih poskupljenja upozoravali mnogi neovisni stručnjaci. Tada je šutio. Sada, kada je situacija jasna i maloj djeci, javio se Vladin Robin Hood - Davorko Vidović. Kao, "svi smo mi žrtve HEP-ove vješto smišljene iluzije". Kaže, ili je netko u HEP-u loše radio, ili su ga(nas) svjesno lagali. U oba slučaja Vlada ispada glupa. Jer, ukoliko je netko u HEP-u loše radio, a HEP je državna firma-Vlada je pogriješila što je nesposobne ljude stavila na kriva mjesta. A ukoliko su ih "obmanuli"... bez komentara. Nije Vlada obmanuta, dragi Vi, nego raja. Protest upućen protiv HEP-a nije za dobrobit građana, već za skidanje odgovornosti s Vlade. Vidjevši plakate s prve rečenice teksta(dabogda te...), Vlada se usrala. "Ako narod misli da smo mi krivi, gotovi smo-treba napravit da je netko drugi kriv" Tko? "HEP!" Čak štoviše, oni ne samo da govore da nisu krivi, oni nas sada i brane od onih koji su stvarno krivi! I to javno. Totalni zaokret. Sličan takav zaokret vidjeli smo i kod Sabora, kada se javila optužnica za Bobetka. Svi su javno odlučili (ponukani mišljenjem mnoštva) da ga ne treba izručiti. A opet gotovo konsenzusom izglasali zakon o suradnji s tribunalom. Pitanje je da li bi bili toliko složni i odlučni da je kojim slučajem većina naroda bila za izručenje. Što bi se ubrzo moglo i dogoditi. Naime, narod jednako toliko koliko voli Bobetka, ne voli sankacije. Koje bi im sigurno teško pale, sada kada su već naučeni na veliku i raznovrsnu ponudu najrazličitijih, mahom stranih artikala koje mogu naći po mnogobrojnim novootvorenim šoping centrima. Već je sada Račan u dilemi. Još uvijek je odlučan da Bobetka ne treba izručiti, ali samouvjereno govori da neće dozvoliti ni sankcije. Što će prevladati? Što će prevagnuti? Dakako, situacije je mnogo složenija, ali je odlična za prikazivanje lelujavog stanja svijesti naših političara. Oni su tu da govore u ime naroda. No, kada se narod predomisli i zbog ovog ili onog razloga počne govoriti i vjerovati u nešto drugo, ne javljaju se novi političari koji utjelovljuju te nove ideje, već stari samo promjene svoja uvjerenja. Što je ekonomski i opravdano, jer je lakše i jeftinije promijeniti mišljenje nego osobu. Što se toga tiče(uvođenja novih u posao)-jako su štedljivi. Tako mi već godinama na vlasti imamo jedne te iste ljude. Koji sa jednakim žarom brane jednu i drugu ideologiju. Jer one imaju jednaki zajednički nazivnik-vlast. No, tu i tamo, zbog nekog krivog poteza, neki od političara moraju pasti. A u trenutku pada, zadnje su im riječi nerijetko: nismo znali-obmanuli su nas...