Obvezno osiguranje od odgovornosti vozača i korisnika motornih vozila ima u vidu prvenstveno zaštitu trećih osoba, žrtava cestovnog prometa. Tek na drugom mjestu je i zaštita samih vozača odnosno korisnika motornih vozila. Upravo zbog toga postojeći propisi pružaju oštećenim osobama osigurateljnu zaštitu i prava traženja naknade štete od osiguratelja kod kojeg je vozač-štetnik osiguran i u slučajevima kad, prema ugovoru o osiguranju, sam vozač-štetnik nema osigurateljnu zaštitu. Dakle, osiguratelj plaća oštećenome i u pojedinim, u uvjetima osiguranja nabrojenim slučajevima, ima pravo regresirati od svog osiguranika (uzročnika štete) iznose isplaćene s naslova štete. A iz osigurateljne zaštite isključene su po samom zakonu štete koje bi vozač-štetnik uzrokovao namjerno. No, Zakon dozvoljava da vozač i osiguratelj dogovore u ugovoru o osiguranju daljnja isključenja iz osigurateljnog pokrića, odnosno da ugovore slučajeve gubitka prava iz osiguranja. Među najčešće slučajeve spadaju: upravljanje vozilom bez vozačke dozvole, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih sredstava i upravljanje neispravnim motornim vozilom (naravno znajući da je neispravno). Postoje i slučajevi djelomičnog gubitka prava na osigurateljnu zaštitu, npr. taksiste koji kod sklapanja ugovora o osiguranju zataji činjenicu da je taksist i plati premiju kao običan vozač amater: on će izgubiti prava iz ugovora o osiguranju u proporciji u kojoj su premija koju je platio i ona koju bi trebao platiti da je naveo podatak da se bavi profesionalno prijevozom putnika. No, kako je u interesu društva da se i vozačima-štetnicima, koji u nesreći i sami često bivaju lakše ili teže oštećeni, olakša položaj nakon uzrokovane nesreće, to su gotovo svi pravni sustavi europskih zemalja predvidjeli ograničenje gubitka prava iz osiguranja. To dakle znači da je regres osiguratelja ograničen. Tako je i u našem osigurateljnom sustavu: regres osiguratelja prema svome osiguraniku u slučaju uzrokovanja štete pod utjecajem alkohola ili drugih opojnih sredstava ili zbog upravljanja vozilom bez vozačke dozvole itd. ograničen je na iznos koji odgovara visini 12 prosječnih plaća prema posljednjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Kako se posljednje izvješće Državnog zavoda odnosi na kolovoz i kako je prosječna neto plaća za kolovoz 2001. god. 3.567,00 kuna, to je maksimalni regres osiguratelja na koji ima pravo ograničen iznosom od 42.804,00 kn. Gore navedena ograničenja regresnog prava odnose se samo na slučajeve kad postoji ugovor o osiguranju od autoodgovornosti. Ako se radi o neosiguranom vozaču, ograničenja regresa nema i osiguratelj ima pravo od neosiguranog vozača naplatiti cjelokupnu odštetu plaćenu trećoj oštećenoj osobi.