Kada se u vladajućoj stranci prijeti izravnim govorenjem, znate da je stvar vrlo ozbiljna
Izgleda da uopće neće biti snijega. I to je odlično. Kome treba snijeg? Barem u ovom dijelu svijeta. Dok sredinom veljače uživamo u prvim proljetnim danima velike bitke događaju se na hrvatskom Olimpu. Vladajuća stranka bira svoje novo vodstvo. A oni su poput čopora vukova. Bore se za plijen. Za žetvu. Za pozicije s kojih će svojim prijateljima moći namještati poslove. Za pozicije gdje će njihova biti zadnja. Gdje će se njih nešto pitati u vezi bilo čega. Gdje će oni biti važni.
Na vrhu ima mjesta samo za jednu grupu. A svi drugi su pokojni. Tako da se predviđa nemilosrdna borba. Kako je to do sada bilo slučaj u vladajućoj stranki, na gubitnicima kreće iživljavanje, kako bi se ostalima pretendentima na prijestolje dalo do znanja što bi im se moglo dogoditi ako postanu previše ambiciozni. Tako da je stranačko tijelo uglavnom sastavljeno od uplašenih poslušnika. Koji svoje pravo lice pokazuju tek kada su sigurni da je protivnik poražen. Ili ako nemaju drugog izbora, ako traje borba na život i smrt. Ili, da ne izmišljam, citiram sadašnjeg glavnog tajnika: „Od sada ću izravno govoriti što znam i mislim i što će nekim ljudima biti vrlo neugodno.“
Kada se u vladajućoj stranci prijeti izravnim govorenjem, znate da je stvar vrlo ozbiljna.
Što bi tek bilo da je tako i u državi.
