01.06.2006.
Odgoj mnoštva
Na stupu plakat sa kojega svjetski učitelj objavljuje svoje istine. Od disanja preko tko zna kakve meditacije do objave budućnosti svijeta. Nudi stvarnost.
Na autobusnoj stanici, na jednom drugom plakatu, slika radosne umirovljenice koja, puna ljubavi, gleda u svoju unučicu. Oni žive pravi život...
Kredit banka-za pravi život! Novi krediti, specijalno prilagođeni ljudima starije dobi. Bez jamaca, bez učešća, samo dajte penziju. Ili priložite vaš stan, sve što imate.
Ionako vam ubrzo neće trebati, kao da poručuje plakat. A unuci trebaju poklone danas. Inače, što se događa? Evo, priprema se zakon koji bi mladima trebao ograničiti psovanje na Internetu. Blogovi, javni Internet križanci dnevnika i spomenara, prepuni su virtualnog nasilja, kažu odrasli. Cyberbullyinga.
Mladi javno pišu ono što misle (a misle svakakvim riječima, otkuda im samo?). Opsuju kolegu vršnjaka, jer im ide na živce. Napišu da je peder. Odrasli to shvaćaju kao uzroke teških psihičkih i emocionalnih poremećaja, koje pod svaku cijenu žele spriječiti. Rasprava na "Sanji". Odrasli argumentiraju. U pauzama izblajhana plavuša poludjela za bijelom plahtom. Muškarac kojemu je svrha života da mu ne smrdi ispod pazuha. Njih dvoje zajedno, zagrljeni, gledaju u novi stan. Reklama za 30-godišnje kredite. Piva, nogomet i sisate sponzoruše. Da, mladi su doista u velikim problemima. Psuju….
Sljedeća stvar na TV-u, emisija za odrasle, prijenos Sabora. Ljudi, od kojih neki uopće ne znaju za Internet, nazivaju jedne drugima teškim pederčinama. Nakon besmislene i jalove rasprave, na stolu im je, uz krafnu, zakon o mladima. - Što je rekao predsjednik stranke, kako treba glasati?, osvrću se oko sebe…
Norijada u Zagrebu. Maturanti slave zadnji dan škole, ulazak u život odraslih. Cijeli grad u strahu od nasilnika. Angažirana i specijalna policija. Ubojito brašno. Bolje je ostati doma i iz fotelje gledati kako rakete po Iraku kolju djecu. Što je sigurno, sigurno je, još da mi hlače zaprljaju.
Mladost, moral svijeta na kojemu leži sva nada, na ulici konzumira prvi dan odraslog života. Organizirana im je ograđena proslava na Jarunu. Kao kakav ljudski zoološki vrt. Znate, to su "mladi"…
Kolona pripitih maturanata slijedi veliki kamion sa kojega trešti glasna glazba. Na kamionu, između dva zvučnika, vođa parade je-sveprisutni Bandić. Budućnost je otišla za sadašnjošću. -A zašto se mladi ne bune, pitaju naivni penzioneri? - Mi smo, u naše vrijeme, kad je bila nepravda… Oh, oprostite, počinje mi sapunica!
Epizoda danas: Prevariti će je sa sestrom blizankom… zamislite. Sa blizankom!! Pa gdje toga ima… Samo u našoj seriji. Pogledajte…
A kako živi vaš stvarni susjed, dragi Vi? Zna li itko? Zanima li uopće koga?
- Susjed, što ima kod vas, kako VI živite?
- Molim?
- Evo, ja sam ugasio TV, ne želim gledati. Zanima me stvarni život. Mogu ući?
- Ako je za mir u svijetu, ne otvaram!
- Ne, nije za mir. To sam ja, vrata preko puta. Zanima me vaš život!
- Može kasnije? Znate, upravo će je prevariti sa sestrom blizankom. To ne bi htio propustiti.
- Susjed?
Susjed više ne sluša. Pojačao je ton. Uvijek ga gnjave kada je najzanimljivije. Svakome nešto treba. To je naučio od života. Svi uvijek nešto hoće. E pa neka gnjave nekog drugog. On je dosta radio. 35 godina u službi! Da su mu "hvala" rekli. Naučio je sve što se o životu može naučiti. Rodio se. Išao je u školu. Napio se na maturi. Sudjelovao u raspravama. Išao u crkvu, slušao proroke. Kupio stan, radio. Imao djecu. Radio je sve kako su radili i drugi. Nije nigdje pogriješio. Sada se odmara. Gleda kako se drugi muče i to ga odmara…
- Susjed?
- A što je, pobogu?!
- Jeste li vi sretan čovjek?
Gleda susjed oko sebe. Svoj frižider, ulazna vrata, novu fotelju. Sunce kroz prozor. Rolete koje rade hlad. Sapunicu na televiziji. Pogleda i sebe u ogledalo. Razmišlja malo, što da kaže onom luđaku iza vrata. Možda je to nekakva šala? Možda njega netko hoće nasamariti? I onda odluči dati hrabri odgovor:
- Meni je odlično. Pusti me na miru.
- Zbilja?
Susjed još trenutak razmisli. A onda samouvjereno izjavljuje:
- Da.