Kako bi povećali svoje šanse za dobivanje azila, neke izbjeglice prelaze na kršćanstvo. Ljudi u zapadnoj Europi koji strahuju od bujanja islama sada su zbunjeni. Protiv koga su sada? Postaju li klasični rasisti?
- Odričeš li se Sotone i svih djela njegovih? - pitao je pastor Gottfried Martens izbjeglicu iz Irana.
- Hoćeš li se otrgnuti od islama?
- Da - ponavljao je Zonoobi.
Svećenik je tada raširio ruke i krstio muškarca 'u ime Oca, Sina i Duha svetoga'.
Mohammed je postao Martin - više nije musliman, sada je kršćanin.
Tako nam je, na slikovit način, Jutarnji list prenio trend u zapadnoj Europi. Kako bi povećali svoje šanse za dobivanje azila, neke izbjeglice prelaze na kršćanstvo.
- Na kršćanstvo??
Ljudi u zapadnoj Europi koji strahuju od bujanja islama su zbunjeni. Protiv koga su sada? Postaju li klasični rasisti? Rasisti vulgaris? Jer kako sada razlikovati kršćana od kršćana nego po boji kože. Po izgovoru? Putovnici?
Izbjeglice s bliskog istoka zbilja su europske vrijednosti dovele na kušnju. Kako reagirati i pokazati humanost?
Čak i crkva je bila u nedoumici, dok im Papa nije poslao direktivu. Svaka župa po jednu obitelj. Vidjeti ćemo da li će poslušati molbu svog poglavara i božjeg izaslanika.
A možda je i to i nova strategija. Jednu obitelj izolirati od svojega naroda i smjestiti u kršćansku župu. I nakon mjesec dana slušamo sada već poznato pitanje:
- Odričeš li se Sotone i svih djela njegovih?
Kao da su ti ljudi bili nekakve sluge Sotone. A i da jesu, sluge Sotone sigurno se ne bi ustručavale lagati, zar ne? Ako u njima ima i trunčice zla, laganje bi im bilo mačji kašalj.
- Odričeš li se Sotone?
- Naravno da se odričem. Evo, majke mi.
- Onda dobro.
- Ajde hvala.
Sada, kada smo sigurni da čovjek nije sluga Sotone, možemo nastaviti i pretvoriti ga u slugu Gospoda.
Za svo to vrijeme na bliskom istoku bjesni rat.
