06.04.2009.
Okret na zeleno
Baš sam se ugodno iznenadio kada sam pročitao da obitelj Obama priprema povrtnjak ispred Bijele kuće. Michelle je skupila djecu iz obližnjih škola i angažirala ih da kopaju. Upregli krampove i lopate i razrovali zemlju koja je dugo vremena bila samo ukrasna.
Cijena hrane će ići gore i zbilja bi bilo besmisleno u susjedstvu ne posaditi neku jestivu biljku. Obitelj Obama svijetu je poslala jasnu poruku. Ljudi: tko ima vrt-neka sadi.
A tko nema vrt? Ostavimo to pitanje po strani…
Michelle kaže da će imati vrt zato da svjetskim državnicima mogu pripremati obroke za koje su sigurni da su napravljeni od svježih namirnica. Malo mi je to čudno… Zar predsjednik Amerike nije siguran da mu dostavljaju svježe namirnice. Ako Amerikanci to ne mogu osigurati svom predsjedniku ili je njegova žena sumnjičava prema službi nabave, onda se događa nešto zbilja neobično.
Ili se možda radi o nekom drugom objašnjenju?
Ovo je prvi put nakon više desetljeća da se u krugu Bijele kuće uzgaja povrće. Ranije se to radilo za vrijeme svjetskih ratova, kada je vlada poticala građane da imaju takozvane "vrtove pobjede" kako bi se osiguralo dovoljno hrane za civile i vojnike.
Priča se da je London, za vrijeme drugog svjetskog rata bio prepun vrtova na svim mogućim mjestima. A ne trebamo gledati niti toliko daleko u prostor i vrijeme. Susjedno je Sarajevo za vrijeme opsade ličilo na botanički vrt. Svatko tko je imao dovoljno zemlje i inteligencije, postao je vrtlar.
Je li to skrivena poruka novog američkog povrtnjaka? Ljudi, spremite se.
Kada se ispred Bijele kuće sade vrtovi umjesto travnjaka, to nikada nije bio dobar znak.
Ili je možda u pitanju nešto treće: Barack Obama je prigodom svoje inauguracije jasno istaknuo promjenu politike u smjeru jače ekološke osviještenosti. Ovo je sasvim sigurno to. Nije se šalio. Angažirao je gomile znanstvenika da rade na otkrivanju i, što je još važnije, masovnijoj uporabi čiste energije. A žena i djeca su mu ispred kuće i kopaju, siju i sade. Sve vrste povrća, osim cikle, koju Barak ne voli.
Američka i svjetska javnost dobivaju jasne signale. Koji god bio razlog, poruka je jasna - sadite, okrenite se prirodi. Tko to nije učinio do sada, još stigne.
Pošto se i sam bavim kopanjem u vrtu, moja podrška je dvostruka. Kao građanina svijeta i kao vrtlara hobista.
No, osim toga, ja sam i građanin Hrvatske. A tu se, nažalost, brinu neke druge brige.
Dok ondje, usred krize, predsjednikova žena i djeca kopaju povrtnjak, ovdje, usred krize, predsjednik i premijer kupuju blindirane automobile.
Dok se jedni brinu kako će hraniti svoje goste i sugrađane, drugi se blindiraju i osiguravaju od napada sugrađana.
- Joj Ivo, vidi kako Mišel ima lijepi vrt.
- Ma pusti vrt, ženo, uđi u kuću!
- A ne bi ja, ja bi bila na zraku, u prirodi.
- Ići ćemo u prirodu, ali u hermetički zatvorenom autu.
- A joj Ivo, kako si zločest. A kako Mišel može bit na zraku?
- Ono je Amerika, ženo božja. Lako tamo!
- Pa ajmo mi od Hrvatske napravit Ameriku!
- Jesi ti normalna?
- Pa zašto ne? Ti si glavni.
- Oćeš ti kopat? Oćeš sadit?
- Pa bilo bi lijepo.
- Ma nemoj me zezat. Pa nisam u politiku ušao da bi kopao. Bolje Hrvatska u BMW-u nego Amerika s vrtom. Jel' tako?
- Joj, Ivo, što si ti pametan…