Hans (65, Dűsseldorf): U Hrvatsku dolazim već dvadeset godina. Ovdje je divno. More je čisto, ljudi su ljubazni… O Opatiji mislim sve najbolje. Kod nas u Njemačkoj nikad ne može biti tako tiho i mirno kao kod vas. Ceste su vam možda malo stare, ali kada nema gužvi onda je u redu. Zrak je čist. Gertruda(62, žena mu): Hans i ja vrlo već dugo dolazimo kod vas. Volimo se šetati uz more, sjediti na klupici. Klima je vrlo ugodna. Nije kao kod nas u Dűsseldorfu. Ovdje ima puno više sunca. Puno je ugodnije. Ponuda u vašim restoranima je dobra. Hrana je ukusna, svježa. Kod nas u Njemačkoj nije tako dobra. Luigi( 58, Torino): U Hrvatsku dolazim već punih 12 godina. Prošao sam dosta vaših ljetovališta: Rovinj, Poreč, Rab… No, u Baškoj mi je za sada najljepše. Ne znam, vidjet ćemo… Tu sam dolazio i za vrijeme rata. Nije me bilo strah jer sam znao da se ratuje mnogo južnije. Podržavam vas u vašim nastojanjima da uđete u Europsku Uniju. Mislim da biste trebali biti članovi. Sabina(6, Luigieva unuka): Meni je tu lijepo… Volim sladoled. Svake godine otprilike u isto vrijeme-ista priča. Svaki praznik, blagdan ili vikend sa lijepim vremenom novinari odlaze u više ili manje poznata turistička mjesta i naivne strance pitaju jedna te ista pitanja: "Od kada dolazite u Hrvatsku? (ukoliko je odgovor na pitanje: jeste li prvi put u Hrvatskoj potvrdan); Zašto dolazite u Hrvatsku? Da li vam se sviđa u Hrvatskoj?" A stranci na te upite već godinama papagajski odgovaraju gore navedene i njima slične odgovore. Koga to zanima? I kome to treba? A ako treba-zašto? Najbolja promidžba je preporuka zadovoljnih mušterija. Sebe, koji se inače ne obazirem na TV propagandu, često uhvatim kako zaluđeno gledam reklame za nekakve super jastuke koji gotovo da spavaju umjesto vas ili za set noževa tako oštar da reže mramor. Pretpostavljam da je to zato što uz svaki od tih proizvoda ide gomila više ili manje vjerodostojnih "zadovoljnih kupaca". Oni me uvjeravaju da je to nešto fenomenalno, da je to promijenilo njihov život. Od dana kada su počeli koristiti (uzet ću za primjer na ovim prostorima vrlo popularan) kozmodisk osjećaju se doslovno preporođeno! Naravno, tu su još i razni dodatni "jedinstveni" darovi koji idu uz osnovni proizvod. No oni su samo šlag na velikoj uvjerljivoj torti. Isto tako Hans, Gertruda, Luigi pa čak i mala Sabina reklamiraju jedan proizvod. Hrvatsku obalu. Naše more i plaže. I isto tako djeluju vrlo uvjerljivo. Oni čak, za razliku od ljudi iz reklame za super oštre noževe, i vjeruju u to što govore. Ali što će nama (građanima Hrvatske) netko da nam govori da je u Hrvatskoj lijepo? I to jedan debeljuškasti, na suncu izgorjeli Hans? Ukoliko se Hansova i Gertrudina izjava pušta u rodnom im Dűsseldorfu kao dio propagandnog filma o Opatiji, u redu. Ali ona se pušta na HTV-u brojnim Zagrepčanima, Osječanima i Riječanima. Da bi ih uvjerila u što? Kako su, unatoč svim nedaćama i dalje poželjni? Da su lijepi, čisti i privlačni? Očito je da patimo od toga da nas drugi moraju uvjeravati u ljepote i mogućnosti naše lijepe. Jer tek kada iz ustiju nekog pocrvenjelog Nijemca čujemo da smo vrhunski, počinjemo zbilja i vjerovati u to. Nažalost, da bi se nešto ozbiljno postiglo, potrebno je samopouzdanje. Koje Hrvati nemaju. A dok ga steknu (steknemo), u ljepotama će uživati oni koji ih znaju cijeniti. Koliko god ti bili glupi, smiješni, debeli, crveni… ili mali.