Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, dakle teških ratnih godina, neki inozemni osiguratelji su u Hrvatskoj započeli i uspješno provodili na crno, bez odobrenja, prodaju polica životnog osiguranja. Kao mjesto osiguranja figuriralo je neko mjesto u inozemstvu, najčešće Graz ili Beč, što je bilo važno radi određivanja mjerodavnog prava koje će se primjenjivati na ugovor o osiguranju života. Točnih podataka nema, no mnoge indicije govore da su inozemci na tim poslovima zaradili desetke milijuna maraka, te da su u prvom naletu uspjeli "pokupiti" najbogatiji sloj građana koji su višak sredstava ulagali u (dugogodišnje) ugovore o životnom osiguranju, koji upravo ovih dana ističu (desetgodišnji ugovori). Ondašnji domaći osiguratelji, s utegom socijalističke indolentnosti, uglavnom su nezainteresirano promatrali što se događa. Tek kad su vidjeli da je uspjeh inozemnih ilegalnih osiguratelja fantastičan, počeli su se okretati toj vrsti osiguranja. Istina, ondašnja gospodarska situacija i njeno zakonsko okruženje (vrlo velika inflacija, zabrana valutnih klauzula) bili su velika prepreka. Tek kad je dozvoljeno ugovaranje valutnih klauzula u ugovorima o životnim osiguranjima, posao je mogao početi. Stvaraju se novi proizvodi, specijaliziranih agenata koji - uz dobre provizije - šire posao. Mogućnost korištenja police životnog osiguranja kao podloga za tražene kredite, ili pak i sama mogućnost osiguranja života nositelja kredita za slučaj smrti i neotplate kredita, sve češće priče oko desocijalizacije države koja brigu za starost prebacuje na stanovništvo, te napokon uvođenje poreznih olakšica za životna osiguranja, dovela su do ubrzanog rasta te vrste osiguranja. Premija osiguranja života s 257 milijuna kuna u 1996. g. u odnosu na prethodnu rast je iznosio 21,9%. No, unatoč tomu osiguranje života je u Hrvatskoj doista nerazvijeno. U ukupnoj premiji osiguranja u Hrvatskoj životno osiguranje sudjeluje samo sa 16% prema onoj u zemljama Europske zajednice od 51%. Zaista nije značajno. Premija životnog osiguranja po stanovniku u Hrvatskoj je 20,4 dolara, (84,4 dolara u Sloveniji) što je svrstava na 50 mjesto na svjetskoj rang listi. Potrošnja za životno osiguranje u odnosu na bruto nacionalni proizvod u Hrvatskoj je samo 0,5% prema 22,6% u Europskoj zajednici. Ipak, danas je stanovništvo već prihvatilo životno osiguranje kao instrument osiguranja vlastite financijske sigurnosti. Svaki deveti građanin ima policu životnog osiguranja, a - prema nekim anketama - 47,8% građana izjavljuje da će se u budućnosti životno osigurati. Sve to upućuje na opravdan zaključak da će upravo životno osiguranje obilježiti započeto desetljeće osiguranja u Hrvatskoj. Ne čudi, stoga, činjenica da su upravo inozemni osiguratelji prepoznali tu perspektivu. Neki od njih su se specijalizirali za životna osiguranja, a neki tek dolaze s tom namjerom. Nezaštićenost tržišta garantira im uspjeh. Ovaj puta, naravno, uz dosta dobru utakmicu domaćih osiguratelja.