Ono što Zakon nije mogao riješiti je promjena mentalnog sklopa pojedinih osiguratelja koji, čak i na malim odštetama, nastoje stranku nepotrebno i bezrazložno "zakinuti", računajući da oni imaju više strpljenja od oštećenog
"U lakšoj prometnoj nesreći, koja je nastala tako što je vozač iz suprotnog smjera prešao na moju stranu i ogrebao mi cijelu lijevu stranu, a zadnju felgu oštetio, nastala mi je šteta za čiji popravak karoserijska radionica traži 3.500 kuna. Osiguratelj, koji je vrlo brzo priznao da je dužan platiti štetu jer je njegov osiguranik odgovoran za istu, nudi mi samo 2.000 kuna, uz obrazloženje da je šteta prema njihovoj procjeni toliko. Ne znam kako su došli do tog iznosa (svoju kalkulaciju mi nisu poslali), ali očigledno nisu uzeli u obzir sva oštećenja, među njima i potrebu zamjene felge. Nude mi nagodbu na spomenuti iznos od 2.000 kuna. Ako potpišem nagodbu, bit ću na gubitku, jer ispod 3.500 kuna ne mogu proći u servisu, a servis bez plaćanja akontacije ne želi popravljati auto… B.C."
Ovakva pisma smo od naših čitatelja dobivali vrlo često i tu nema nikakvih nejasnoća. Naime, u članku 12. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05) propisana je obveza osiguratelja: "U slučaju nemogućnosti utvrđivanja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknada štete kao predujam u roku…", a taj je rok 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
Ako osiguratelj to ne učini, čini prekršaj zbog kojega mu prijeti novčana sankcija u iznosu od 20.000 do 100.000 kuna, a odgovornoj osobi u osiguravajućem društvu od 10.000 do 25.000 kuna (čl. 63.st.5.i 6. navedenoga Zakona).
Kao što se vidi, Zakon je riješio spornu situaciju, a odredba Zakona u skladu je s EU pravom… Ono što Zakon nije mogao riješiti je promjena mentalnog sklopa pojedinih osiguratelja koji, čak i na malim odštetama kao što je ova u primjeru našeg čitatelja, nastoje stranku nepotrebno i bezrazložno "zakinuti", računajući da oni imaju više strpljenja od oštećenog, koji će na kraju ipak morati pristati na ponuđeni, a nedostatni iznos odštete. Naravno, u ovom slučaju osiguratelj će se sigurno pravdati da se ne radi o nemogućnosti utvrđivanja visine konačnog iznosa štete, jer oni su utvrdili da je konačni iznos štete 2.000 kn. No, očito je da je to izigravanje smisla i duha odredbe čl. 12. Zakona.
Stoga upućujemo oštećenoga da protiv nadležnog osiguratelja podnese prijavu nadzornom tijelu (HANFA – Miramarska 24 b, 10000 Zagreb), ne samo radi sebe, već radi potrebe da se stvori normalna klima u kojoj takvih slučajeva više neće biti.
