Na zahtjev ugovaratelja osiguranja života sklopljenog za cijeli život osiguranika, osiguratelj je dužan isplatiti mu otkupnu vrijednost police, ako su do tada plaćene barem tri godišnje premije.


Naš čitatelj T. Ć. ima sklopljen ugovor o osigura­nju života s osigurateljem X. s trajanjem od deset godina Nakon što je uredno plaćao premiju kroz pune tri godi­ne, a radi poznatih razloga krize i ostajanja bez posla, više ne može plaćati premiju osiguranja, te je zatražio is­platu otkupne vrijednosti police životnog osiguranja.
 
No, umjesto očekivanog obračuna otkupne vrijednosti, osiguratelj se pozvao na „Dodatak ugovoru o osiguranju života „u kojemu sto­ji: „Temeljem odredbi čl. 1. ovoga Dodatka, ugovorne strane su suglasne da se ugovaratelj osiguranja neopozi­vo odriče zahtjeva za otkup vrijednosti police osigura­nja, i to na vrijeme od 5 go­dina od dana sklapanja ugo­vora o životnom osiguranju i urednog plaćanja ugovorene premije osiguranja„. Ugovor­ne strane su suglasne da je ovaj Dodatak sastavni i neo­dvojivi dio ugovora o osiguranju života sklopljenog iz­među…“

Ispostavilo se da je navedeni dodatak ugovoru potpisan isti dan kad i polica osiguranja, zbog čega-kako kaže čitatelj-vjerojatno nije ni zapamtio da ga je potpi­sao. S obzirom da više ne može plaćati premiju osiguranja, i da je računao da će dobiti otkup police osiguranja nakon što je plaćao premiju kroz tri godine, pita - što dalje: „…premiju ne mo­­gu plaćati, a čekati još godinu dana do realiziranja otkupne vrijednosti čini mi se suprotno svrsi koju sam htio postići sklapanjem ugo­­vora o osiguranju živo­ta, a i iznos otkupne vrijednosti izgubit će na vrijednosti…“.
 
Ugovor o osiguranju ži­vota reguliran je odredbama Zakona o obveznim odnosima. Odredbe ZOO su prinudne (kogentne) prirode, što znači da stranke od njih ne mogu odstupiti, osim iznim­ke iz čl. 924. Zakona, koji u st. 1. toga članka kaže: „Ugo­vorom se može odstupiti sa­mo od onih odredaba ovoga odsjeka u kojima je to ods­tupanje izričito dopuš­teno te od onih koje daju ugovara­teljima mogućnost da pos­tupe kako hoće”, a u čl. 924.st. 2. određuje: „Odstu­panje od ostalih odredaba, ako nije zabranjeno ovim ili kojim drugim zakonom, do­pušteno je samo ako je u nedvojbe­nom interesu osi­gura­nika”.
 
Pravo na otkup police ži­votnog osiguranja reguli­ra­no je u čl. 978. Zakona o obveznim odnosima, koji u st. 1. kaže: „Na zahtjev ugovaratelja osiguranja života sklopljenog za cijeli život osiguranika, osiguratelj je dužan isplatiti mu otkupnu vrijednost police, ako su do tada plaćene barem tri go­dišnje premije”.

Kao što je vidljivo iz citiranih odredbi, Zakon za ot­kup police životnog osiguranja nije dozvolio odstupanje od njegovih odredbi, a niti je Dodatkom ugovoreno odstupanje u nedvojbenom interesu ugovaratelja osiguranja, pa stoga treba zaklju­čiti da je klauzula u Dodatku ugovoru, kojom se ugova­ratelj odriče prava na otkup dok ne prođe pet godina pla­ćanja premije, protivna ko­gentnim odredbama Za­kona i prema tome ništetna. T.Ć.-u preporučamo da se s problemom obrati Pravobra­nite­lju osiguranja, a kopiju pis­ma da pošalje Nadzornom tijelu - HANF-i.