Vec smo prije dva tjedna započeli temu investicijskih fondova, definirali osnove pojmove, što su i čemu služe, te napravili nekakve osnovne podjele prema formalno pravnom obliku, prema strategiji ulaganja i sl. Jedna od podjela, prema načinu ustrojavanja i formalno-pravnom egzistiranju govori o podjeli na otvorene i zatvorene investicijske fondove. Otvoreni fondovi, prema našem zakonodavstvu nemaju pravne osobnosti, što znači da se ne upisuju u sudski registar kao što se inače tvrtke upisuju, nemaju sva ona tijela koja inače trgovačka društva imaju (upravu, nadzorni odbor i skupštinu društva koju čine svi vlasnici društva), nemaju zaposlenika već u njihovo ime donošenje odluka, provođenje svih pravnih radnji i zastupanje u njihovo ime, rade društva za upravljanje investicijskim fondovima tj fond menedžeri. Pri tome treba razlikovati fond menedžere tvrtke, koje se po našem zakonu zovu društva za upravljanje investicijskim fondovima, od fond menedžera, oso-ba koje rade u društvima za upravljanje fondovima na poslovima trgovanja vrijednosnim papirima, tj koji operativno upravljaju imovinom iz porfelja fondova kojima upravlja društvo u kojem je fond menedžer zaposlen. Dakle, društvo za upravljanje zastupa otvoreni fond u pravnom prometu a sam fond predstavlja određenu količinu imovine ulagača, vlasnika udjela u tom fondu, kojom upravlja netko drugi, tj društvo za upravljanje. Udjeli u otvorenom fondu se kupuju od društva i prodaju natrag društvu, po cijeni udjela koja vrijedi na taj dan, a vrijednosti se objavljuju svakodnevno, slično kao i tečajna lista banaka. S druge strane, zatvoreni investicijski fondovi tj ZIF-ovi se trguju na burzi vrijednosnih papira, kao i dionice svih drugih poduzeća. Naime, ZIF ima pravnu osobnost poput svake druge tvrtke, upisan je u sudski registar, izdao je bar jednu emisiju dionica kojima se trguje na burzi i ima fiksno definirani temeljni kapital i broj dionica. Otvoreni fond nema dionica nego udjele čiji je broj svakodnevno promjenjiv kao i ukupni kapital fonda, ovisno koliko se novca taj dan uplati ili isplati iz fonda tj koliko se udjela proda ili otkupi tog dana. Sukladno tome se mijenja i veličina fonda odnosno kapital. Kad se prodaju udjeli otvorenog fonda, plaća se ulazna naknada ili provizija(moguće da umjesto toga bude izlazna provizija, a postoje i fondovi bez ulazne provizije). S druge strane, dionice ZIF se mogu kupiti bez tih troškova, samo uz proviziju brokera koji će Vam kupiti dionice na burzi. Trošak kupnje otvorenog fonda u RH je max 5% od uplate koju želite napraviti, dok se brokerske provizije mogu kretati od 0.30 do 1 %. Naravno, troškovi su kod ZIF-ova neusporedivo manji, a što je još zanimljivije, uglavnom se trguju uz diskont na knjigovodstvenu vrijednost, dok se udjeli u otvorenom fondu kupuju uvijek po 100 % knjigovodstvene vrijednosti jer je upravo to vrijednost koja se svakodnevno objavljuje i po kojoj se i kupuju, ali i prodaju udjeli. Prema tome ispada da je puno isplativije ulagati u ZIF-ove, ali ipak treba uzeti u obzir i pitanje likvidnosti jer otvoreni fond ima obvezu otkupiti udjele i isplatiti ih u roku od nekoliko dana, a dionice ZIF-a možete prodati na burzi, ako ima potražnje i po cijeni koja je aktualna na burzi, bez obzira na rezultate poslovanja i knjigovodstvenu vrijednost. Riječ je o dvije suprostavljene strane, o dva financijska proizvoda od koji niti jedan nije bolji od drugog jer onda onaj lošiji ne bi ni postojao, već se svaki investitor treba odlučiti što mu više odgovara jer i jedna i druga vrsta imaju i prednosti i nedostatke.