Nedavno je poskupio parking u gradu. A da ne bi bio sam, poskupile su i kazne. Pa je zato poskupio i pauk. Drugim riječima, poskupilo je sve što ima veze sa parkiranjem.
Odgovorni se pravdaju da su im se povećali troškovi. Ali jedini pravi trošak koji oni ulažu u to je ona plava farba kojom crtaju po asfaltu. A s obzirom na to koliko je troše, očito su u svijetu izazvali manjak. Pa je skočila cijena na burzama u New Yorku.
- A koji su razlozi za skok cijena plavog farbanja?, pita novinarka „stručnjaka“ iz područja ekonomije.
- Pa gledajte, kao prvo, imamo rat u Iraku. Onda je tu globalno zatopljenje. Ali mislim da je najveći problem u rastu novih tržišta. Parking City pije kao lud, ako se mogu tako izraziti...
- Parking City?
- Tako mi stručnjaci nazivamo regiju Kvarnera, na prostoru bivše Jugoslavije. Ponajprije, tamošnji glavni grad. Od kada se Jugoslavija raspala, eksponencijalno im raste broj parkirnih mjesta.
- Zašto mislite da je to slučaj?
- Pa gledajte, nije to tako jednostavno… Kao prvo, imamo ovaj rat u Iraku. Onda je tu globalno zatopljenje. Ali mislim da zec leži u ovom grmu-ako se mogu tako izraziti?
- Zec leži u grmu? Hmm… Možete, ako nemate boljih usporedbi.
- Pa i nemam. Pala sjekira u med, možda? Ma ne, ostanimo na zecu. Dakle, Rijeka, tako se zove najveći grad Kvarnera, imala je, prije rata, razvijenu luku. A luka je donosila gradu znatne prihode. A bilo je i dobrih prostitutki, znate.
- Molim, držite se teme!
- Aha, dobro. A gdje sam stao? Zec u grmu, da! Dakle, propašću luke, Rijeka je, laički rečeno, za vaše gledatelje, ostala bez para. I sad… Što sad?
- Što sad?
- To ja vas pitam… Da još pričam ili?
- Pa pričajte, zašto ste uopće stali?
- Mislio sam, malo ugasite kamere, odmor. Možemo na kavicu.
- Ma pričajte, čovječe. Ovo je važno! Što ide dalje?
- Aha. A gdje sam stao?
- Zec…
- Da, da. Zec u grmu. Ostali bez para, je li? I što sad? Kako namaći sredstva? A građana puno. Navikli se na dobro. A i obogatili se tijekom Jugoslavije. I to prilično, ako mogu reći. Bilo je tamo jako zgodnih prostitutki… No! E pa vrijeme je da se i njima nešto uzme. Ljudima iz Rijeke, mislim.
- I što im se uzelo?
- Uzima im se novac. Ali mora postojati razlog… Pa su prvo po cijelom gradu i okolici postavili stupiće. To su bila zlatna vremena za prodaju stupića. Tako su građanima onemogućili da se parkiraju gdje god žele. A onda su počeli plavo farbati. I naplaćivati. Prvo centar grada. Pa malo šire. Danas se farba čak i u okolnim naseljima. Farbaju kao ludi. A svakih par godina treba boju obnavljati. I zato stalno naručuju. A znate li vi što to znači za svjetsko tržište?... Znate li? Znate li?
- Ne.
- To znači veliki udar. Ogromna potražnja. Veliki rast cijena. To je specijalna boja za parkirna mjesta. Nije to vodena bojica. I zato je u cijelom svijetu skočila cijena. I zato svuda rastu cijena parkiranja.
- A što možemo učiniti da se spasimo od toga?
- Trčite. Riječani su već počeli. Svake godine imaju akciju trčanja. Homo si teć. Cijeli grad trči. I puno hodaju. Mislite da su karnevalske povorke zabava? Ne. To je trening. Ali slaba je to utjeha. Od parkinga nema spasa. To ja kao voda. Mora se. Eto… Jel' to sad gotovo?
- Gotovo je.
 
photo by Esther Groen
