Pauza od prosvjeda

U Zagrebu je gomila ljudi prosvjedovala protiv nepravde koju su im nanijeli bankari. A pravdu - lijek protiv nepravde - traže od države.  Država smo svi mi ispod Ustava. Mi, tj. većina nas, je izabrala predstavnike da vladaju državom. Jer, ipak, ne možemo svi vladati. I onda oni vladaju. A mijenjaju se svake če­tiri godine da ne bi stekli previše moći. I da narod može izabrati druge, ako se ispostavi da ovi nisu dobri. 

U Zagrebu je gomila ljudi prosvjedovala protiv nepravde. Ne zato što ovi na vlasti nisu do­bri. Ili ne vode državu u dobrom smjeru. Nego zato jer su ih banke prevarile. Očekivali su podršku od ostalih prevarenih. Neza­­poslenih. Onih koji ne primaju pla­će. Siromašnih. Podrška koju su očekivali nije se dogodila. Zašto?

Bio je lijep dan? 

Ostatak ljudi ne osjeća da je to i njihov problem?

Žele da ovi budu prevareni?

Jedan dio naroda je prosvjedovao tražeći pravdu, a drugi dio ih je gledao na televiziji. 

Dok se glasačko tijelo migolji, pučki tribuni se raspoređuju. Bli­že se izbori za nove četiri godine vladavine. Ne previše, da ne bi stekli previše moći. I da se mogu na vrijeme smijeniti. 

Ovi koje smo jednom već smijenili, sada su jači nego ikada i žele doći na vlast. Ankete im predviđaju dobar rejting i uspjeh. Zašto? 

Jer je na dan anketiranja bio lijep dan?

Jer osjećaju da su to njihovi glasnogovornici? 

Žele zlo ostatku populacije?

Dug države polako raste. Ne­zadovoljstvo je sve veće. Izbori se bliže. I sve je više prosvjeda. 

- A zašto da prosvjedujem ka­da će ionako biti izbori?

- Pa da pokažeš da ne može to više tako. 

- To ću na izborima pokazat.

- A do tada? 

- Ću se strpiti. Ako sam mo­gao do sada?

- A kada se prosvjeduje? 

- Ne u četvrtoj godini mandata. Tad su već gotovi. Ni u prvoj – tad su tek počeli. Znači, u drugoj ili trećoj godini. 

- Znači, ako ne prosvjeduješ sad, onda ćeš tek za dvije godine? 

- Takva su vremena došla.