Proteklih mjesec i sitno dana domovinom je harala užasna pošast. Požari. Opustošili su cijelu južnu Hrvatsku. Izgorjeli su hektari i hektari šume, makije i niskog raslinja. Naši hrabri branitelji, naša jedina nada, jedini štit i mogućnost spasa od buktinje, svom su silinom činili naprosto čuda. Jer, doista je čudo da njih četrdesetak, oboružanih zelenim granama, koje su otrgnuli sa obližnjeg drveća, drže pod kontrolom požar koji se prostire na nekoliko kvadratnih kilometara. Štete, koje je ove godine državi nanijelo više od 2000 požara procjenjuju sa na preko 500 milijuna kuna. Prošle godine, šteta je bila oko 6 puta manja. Sada kada je opasnost minula, i kada više nema takve izravne prijetnje, javljaju se glasovi koji osuđuju. U početku vrlo tihi, gotovo nečujni, a zatim sve glasniji i glasniji. Treba naći krivca. Pod hitno! Treba što prije naći odgovorne osobe. Jer, ako nitko nije kriv, onda je neizbježno kriva vlast. A tko drugi? I zato se užurbano traga. Jedni većinu krivice za veliku nesreću pripisuju vremenskim prilikama i teškom terenu. "Bile su velike suše, kiša nije pala rekordno puno vremena. Takvo vrijeme pogoduje izbijanju vatre. Vjetar je bio jak. Često je mijenjao smjer. Teren je miniran i nepristupačan." To su bili najčešći argumenti. Prozirno. HDZ-u je za sve bio kriv rat. Drugi su pak, sve pokušali svaliti na teroriste. Na tzv. unutrašnje neprijatelje. A možda čak i ponekog vanjskog. Vrlo popularna i često korištena metoda obmanjivanja i mazanja očiju. Koja, ako se dovoljno često ponavlja, uspijeva gotovo uvijek. Teroristi pokušavaju destabilizirati državu i opstruirati vlast. Ha! A onda su neki, očito najmudriji i najprefrigraniji, odlučili ubiti dvije velike muhe jednim malim udarcem. Naime, vlast se kritizira za slabo procesuiranje i sporo vođenje sudskih sporova. Spori su, nedjelotvorni, površni i sl. A također im zamjeraju što nisu bili agilniji i spremniji pomoći opožarenim područjima. Kako bi sprali ljagu sa sebe, teret krivice su jednostavno prebacili, kao i u mnogim drugim slučajevima, na tuđa leđa. Ovaj put, to su piromani. Na njih je podignuta hajka, slična kao na vještice u srednjem vijeku, ili, da budem bliže svome vremenu, na pedofile u zapadnoj Europi i Americi. Tako da se sada pod okorjele piromane svrstavaju i djeca koja se igraju šibicama. Dragi Vi, ako uživate u gledanju plamena svijeće, smatrajte se zaraženim. Ako vam je priprema gradela užitak, znajte to je zbog piromanije, a ne zbog gastronomije. Nećete vi nikoga zavaravati! A onima, onim prokletnicima koji nakon potpaljivanja cigarete šibice bacaju na pod, te onima koji nonšalantno bacaju opuške, njima je objavljen rat. Pravi rat! Pravosuđe i policija djeluju besprijekorno. Već je uhvaćeno oko 7 piromana. Među njima je i četrnaestogodišnji M.G. Taj mali đavo, sotona u ljudskom obličju, potpalio je 7 požara. Kod takvih slučajeva, ja glasam za smrtnu kaznu. Da slične njemu iskorijenimo zauvijek. Pa, uvijek je lakše zatvoriti piromana, nego kupiti kanader. A za ušteđenu lovu može se dugo ljetovati. I još duže razglabati o Stipetiću. I u Rijeci su uhvatili jednu "okorjelu" piromanku. A ta je učinila jedno vrlo teško i seriozno kazneno djelo. Gotovo u istom rangu s masovnim ubojstvom ili genocidom. Ili gospodarskim kriminalom. Tereti se da je 28. kolovoza 2000. godine odbacila šibicu! I tako izazvala veliki požar u Ledenicama. Privedena je u Županijski sud. Dva dana zadržana u "Via Romi". A biti će joj određen i pritvor. Ukoliko se proglasi krivom, a to je gotova stvar, može očekivati zatvorsku kaznu od 6 mjeseci pa do 5 godina zatvora. Biti će dobro upozorenje za ostale. Svaka čast hrvatskom pravosuđu. Mora da Gucić u Njemačkoj umire od smijeha.