- … i zato, dragi moji sugrađani, moji prijatelji: od danas radim na tome da se vratim u bitku i da ovaj grad i ovu državu izvučem iz teške socijalne i gospodarske krize u koju je ugazila… Sjećam se dana (koji nisu bili tako davno) kada je sunce, oh toplo i sjajno sunce, zalazilo kasno, gotovo u 22 sata, a do tada nježnim zrakama grijalo moju domovinu i grad. Sjećate se kako je tada bilo lijepo? More je bilo toplo, curice su u kupaćima hodale cestom… A sada ono zalazi oko dnevnika, a vani pada kiša i hladno je. Mrak je zavladao, dragi moji… Neke druge sile počele su utjecati na ovu prelijepu zemlju. Da, prijatelji moji, vremena su se promijenila nagore… I što sada pitate se? Kako dalje? Što učiniti da se ovo zlo zauvijek ukloni sa naših prostora?… Predstoji nam teška i duga bitka. Ali bitka koja donosi pobjedu. Našu pobjedu: pobjedu dobra! Pod mojim vodstvom trajati će sigurnih 9 mjeseci, upravo onoliko koliko treba da se rodi dijete. Naše dijete, dragi moji prijatelji i sugrađani, dijete začeto ovoga časa našim mislima i nadama. A kada se, sa mnom kao babicom, dijete nade rodi, sunce će opet izići, dani će postati topliji i duži, a curice u kupaćima opet će hodati cestom. Tada ćemo uzdignute glave, ponosno i glasno kazati….Pobjeda! Hm… Ovo mora upaliti! *** - Ha, ha, ha, ha! Kako si smiješan! Kako blesavo izgledaš! Od kuda ti to staro odijelo? Što ideš na neki sprovod? - Ne… I uopće mi ne stoji loše! - Ma nemoj! Izgledaš ko' neki propali pogrebnik. - Učim za političara. Si' čuo moj govor za dizanje morala? - Za političara? Ha, ha, ha! Pa ti si lud. Nemoj, molim te, i ti! Zašto rađe ne staviš kacigu i ne budeš pilot. Ili vatrogasac. Ili stavi pregaču, pa budi kuharica. Ovako ćeš čitav život morat nositi ta smiješna odijela i stalno bit' ozbiljan! I družit ćeš se s onim idiotima! I na kraju ćeš postati idiot! - Neću!… Ej, si' čuo moj govor za dizanje morala!?? - Nisam čuo tvoj govor "za dizanje morala"! Da mi znat kome ćeš dizat' moral s tako blesavim izrazom lica i tim smiješnim odijelom! Taj mora bit stvarno očajan da sluša tvoje govorancije... - Ja ću biti dobar političar i svi će me slušati! Ja ću biti šef! Glavni! Nitko mi se neće smijati! Bit ću odlučan i ozbiljan. Ja ću donositi sve odluke! A onaj tko mi proturiječi… - Ha, ha, ha, ha! Pa ti si sasvim poludio! Pogledaj se čovječe! Što misliš da ćeš bit? Clinton? Margaret Thatcher? Eventualno doguraš do Canjuge. A vidi kako je on završio. Sad ima nekakav talk-show na nekoj nepoznatoj lokalnoj televiziji i tamo priča razne gluposti. -Neću ja na televiziji pričat gluposti. Ja ću biti dobar političar! -Ha, ha, ha! Dobar političar ! Ajde, skini se iz te glupe uniforme, i idemo na večeru! - Neću večeru, oću' vlast! - Vlast!? U ovoj našoj prčvarnici? Ovdje, bogu iza nogu? Ti bi ovdje vladao? - Bilo gdje, samo da vladam! Ovdje je najlakše. Samo se moraš obuć' u nešto što liči na odijelo i pričat. Ali… mora zvučat ozbiljno. I moraš koristit one čudne riječi ko' transfuzija i takve. Oćeš čut? Baš prije no što si došao uvježbavao sam govor za podizanje morala. To kod naroda pali. Slušaj: - "… i zato, dragi moji sugrađani, moji prijatelji: od danas radim na tome da se vratim u bitku i da ovaj grad i ovu državu izvučem iz… " Dobro, a? - Nije. Ajde, skidaj se iz odijela i na spavanje, večera je ionako prošla. Brzo će doć glavna sestra pa će se ljutit što smo još budni. - Ju, šta je već toliko kasno? Ajde, brzo, gasi!… Čujem je da dolazi! Gasi!
Klik.