30.11.2000.
Pobuna u gusinjaku
Ljudi koji svoja razmišljanja stvaraju i formiraju, a zatim i zdušno brane, na temelju stavova ostatka populacije, ovih dana su imali problema. Točnije, zbunio ih je Zagrebački summit. Što misliti? Što je ono pravo? Jesam li JA uglađeni europljanin ili prljavi balkanac?
Zbilja, dilema...Da li je ispravno misliti da nije u redu što nam u goste dolazi predsjednik države s kojom smo donedavno krvavo ratovali? Bez naznake da bi se možda-eventualno ispričao. Je, ispravno je. A da li zbog toga vrijedi prosvjedovati? Zašto da ne. A ako vas predsjednik i premijer lijepo zamole da to ne činite, radi vlastitog dobra, ali i državnih interesa?. A taj svoj "savjet" još i ojačaju slučajnim spomenom policije? Pa dobro, postoje i drugi načini iskazivanja nezadovoljstva... Uostalom, radni je dan, a na prosvjedu će biti mnoštvo drugih...
Mislim da se velika većina građana protivila dolasku Koštunice u Zagreb bez formalne isprike. Ali su, saznavši da prosvjede organiziraju "pravi balkanci", odlučili ostati kod kuće. Protiv sam, ali ipak nisam toliko protiv. Kao i kod svih drugih situacija.
Pedstotinjak naivaca ipak je došlo. I bili su jako razočarani. Kao da nisu znali što bi sa samim sobom. Mislili su: "Tu smo!!! Skupili smo se!!!... ...a što sad?..." Bilo ih je premalo za nekakve drastične akcije, a previše da se jednostavno raziđu, kao da ništa nije bilo. Pa su odlučili protratiti (kad su već tu) vrijeme, onako kako to najbolje znaju.
Pojavio se tu i bivši ministar vanjskih poslova(!!) sa poslovičnim guskama. Slikovito je prikazao ono što su svi ostali političari njegovog ranga cijeli dan ponavljali. Radić nikada nije bio toliko citiran u jednome danu. Kada bi od njega preuzeli barem još neke sitnice osim gusaka u magli. Razum naprimjer.
Na dan summita održana je i sjednica Županijskog doma Sabora. Zašto? Da bi istomišljenici pričali. Tko plaća njihovo pričanje? Mi. Zašto? Jer smo zemlja parlamentarne demokracije. I do kada će oni tako pričati? Dokle god im to budemo dopuštali. Krug? Da.
Ja više ne želim tolerirati bezrazložno, i besmisleno trošenje državnih para! I što ću uraditi? Prosvjedovati, barem mislim. Ali kako, kada su na televiziji rekli da je prosvjed direktno usmjeren protiv državnih interesa. A neću protiv domovine. Kada ljudi prosvjeduju, ometaju normalno funkcioniranje gospodarstva, a to je izravan gubitak novaca. Uostalom, kažu između redaka, prosvjedi su oruđe glupih.
Kako su nas samo lijepo pohvalili kada su saznali da je očekivani odaziv na "prosvjed za ispriku" izostao. Bravo nacijo, lijepo si se, i primjereno ponašala, kažu bradati vođe. Znali smo mi da su Hrvati civliziran i ka Europi usmjeren narod, govore. Da, da, znali su moje dupe, zato su i pozvali sve policajce u zemlji da čuvaju red. I nekoliko vodenih topova za svaki slučaj, jer su znali...
Pohvala je bila i preventivna mjera sigurnosti za budućnost. Pohvalimo ih jer ne prosvjeduju sada, pa neće prosvjedovati ni ubuduće. Bravo, bravo, bravo! Danas je Vladin narodić bio jako, jako dobar, pa će za nagradu dobiti šansu za možebitan pregovor o doglednom eventualnom razmatranju mogućnosti primanja u grupu zemalja koje vjerojatno idu u Europsku Uniju. Samo ako i dalje budete takvi, biti će još lijepih stvari. Nemojmo sada o nezaposlenosti i krizi, pa nismo valjda-balkanci.
I tako mi, balkanci koji to nismo, ne prosvjedujemo. Približavamo se polako Europi... Kontinentu koji svako poskupljenje bilo čega dočekuje sa burnim demonstracijama. I gdje se simultano sa velikim sastancima na vrhu održavaju i masovni sukobi policije i demonstranata. U kojemu svaka politička afera za sobom neizbježno povlači i otkaze njenih sudionika, kojima na taj način bivaju uništene karijere. Postoji citat, ne znam čiji, koji odprilike glasi: Pametniji popušta...-kakvo bijedno opravdanje za vladavinu glupih.