Malobrojna grupa najvjernijih uspjela je stići do Remetinca, zapjevati koju i pomoliti se Bogu svemogućem. Kojemu nikako nije jasna ta demokracija.


Priveli zagrebačkog gra­do­načelnika. I gomilu njegovih suradnika. Odredili im pritvor. Prigodom pri­vođenja, nacionalna televizija gotovo da i nije popratila tu vijest. Dok su one druge, komercijalne, pratile kao da se radi o dodjeli Oskara. Svakih pola sata donosile su najsvježije informacije. Pa smo tako doznali da je gra­do­na­čelnik prije privođenja brao i čistio grah.
No, osim po tom zadnjem poduhvatu, gradona­čelnik je zbilja u svom gradu napravio nešto neviđeno. Naime, on najvišu funkciju u gradu Zagrebu, s kraćim pre­kidom, obnaša od 2000. do danas. Ukupno pet mandata. Prestigao je i legende grada Vjekoslava Heinzela  i Večeslava Holjevca. Ono što je također fascinantno, je to da je bio prvi gradonačel­nik u posljednjih 64 godina iza­bran na personaliziranim  izborima, kad su građani svoj glas davali osobi, a ne stranici.
 
Na posljednjim izborima 2013. godine, za  gospodina Milana Bandića glasalo je  169 tisuća i 408 građana grada Zagreba. Ukupno  65% svih građana koji su izašli na te izbore. Takvog legendar­nog gradonačelnika priveli su kao kakvog zadnjeg kri­minalca. Takvog čovjeka?

Da bi građani rekli što oni misle o svemu tome, odlučili su u nedjelju, 26.10.2014. (ne­ka se zapamti svečani dan) održati mimohod za gra­­donačelnika. Marširali su od za­grebačkog poglavarstva (mjesta gdje žele vidjeti gosp. Bandića) do Reme­tinca (mje­sta gdje ga mogu vidjeti). Ali što? Od svih onih silnih ti­suća glasova, na mimohodu se pojavilo samo 50-tak lju­di. Čak niti 50.
 
Ništa, nastavili su dalje. Ponosno i hrabro. Kažu, i Ste­­pinca su uhapsili, pa je sad svetac. Pa će bit i njihov Milan. Bili su skromni.
 
Jer, naime, osim Stepinca koji je sad svetac, uhapsili su i samog isusa, a vidi ga sad, sad je u svakoj crkvi.  I skoro svi su ga se odrekli. Čak i sveti Petar ga se odrekao. No to nije bit­no. Bitno je da su ga se SKORO svi odrekli. Ali NE svi. Ostali su najvjerniji. Od tisuća podrške nije se glasa moglo čuti. Samo 50 udarnika. Apostoli.
 
I na tim najvjernijim sljed­benicima, on će se ponovo uzdići. Kao što je sv. Petar ustanovio Crkvu. Iako se je, kad je bilo najteže, odre­kao… Opet nije dobro. 

Čovjek ne zna bi li se od­rekao ili slijedio? Što da se radi? 

A da se proba i jedno i drugo? Ko' Petar? Malo se primirit dok se ne ustanovi iz kojeg pravca vjetar puše. Možda to čekaju građani Zagreba? Da vide kako će reagirati građani Zagreba. Jer, kako oni, tako i oni. To je najbolje.  

Malobrojna grupa naj­vjernijih uspjela je stići do Remetinca, zapjevati koju i pomoliti se Bogu svemo­gućem. Kojemu nikako nije jasna ta demokracija.