Vrijeme nogometa odlično je za iskušavanje javnog mnijenja građana. Što god da ih se pita ili im se podvali, prolazi, jer ih samo i isključivo zanima kako će igrati domaća reprezentacija. Takvo ponašanje se potiče. Sve drugo, ako nije piva, treba biti sporedno. Javnost, naša ili svjetska, svejedno, izgleda kao kakvo veliko dijete koje igra igricu na računalu i zanima ga isključivo kako će prijeći na sljedeći nivo. Ono naizgled komunicira sa okolinom, odgovara na pitanja, reagira, živi… Ustvari su to samo refleksne radnje i automatizirane reakcije koje služe isključivo tomu da ga se ostavi na miru. Izvucimo jednog igrača za primjer. Evo, jedno najobičnije dijete. Mali ima kockastu majicu na kojoj piše "Šuker". Čvrsto steže igraču palicu užitka(joystick) i zadovoljno zuri u monitor. Počnimo sa test pitanjem: - Mali, kako si? - Pusti me na miru! Reakcija je potpuno predvidljiva. Ne želi da ga se smeta. No, mi smo ovdje da gnjavimo. Pokušamo mu dati sok. Zadovoljenje tih primarnih problema trebalo bi biti važnije. - Evo ti sok. - … Uzeo je, ali ne odgovara. Ispija bocu ne skidajući pogled s ekrana. Mislim da je zreo za testiranje. Krenimo: - Ej, mali, bi li htio novu biciklu? - Što? Molim? - Želiš li da ti kupimo novu biciklu? - Kako god hoćete… Iako je danima pričao o njoj, odgovara potpuno nezainteresirano. Gotovo je zalijepljen za ekran. Njegov junak s druge strane stakla pokušava preskočiti visoki zid. Tamo je nagrada koja donosi mnoštvo bodova. Bicikl je potpuno nevažan. U ovom stadiju s malim možemo raditi što nam je volja. Prijeđimo na ozbiljnije teme… Uzmimo mu sav novac. - Mali! - Aaaaaaaa? - Jesi li za, da čitav tvoj džeparac damo za….sanaciju nogometnih klubova? - Što ja znam... Pustite me na miru. - Samo reci da li se slažeš. - Slažem se. - Odlično, mali. - Objasniti ćemo ti kako ćemo to zapravo uraditi: Naime, oni su nam nešto dužni, ali sada trenutno nemaju novaca, znaš, pa ćemo te dugove, kako bi ipak riješili problem, zamijeniti za vlasničke udjele. Vidiš, zapravo nećemo doslovno potrošiti tvoj džeparac. Ti ćeš, ustvari, postati vlasnik. Zar to nije divno? To si oduvijek htio, zar ne? Bilo kako bilo, trebati ćemo tvoj džeparac za proceduralne troškove kao i troškove tranzitne faze, kao i manualne… - Dobro, dobro! Rekao sam da se slažem. Pustite me na miru! Oh, kako se vrijeđa… Dragi Vi, primjećujete li to? A upravo smo mu uskratili lovu… Mora da mu se nešto ozbiljno događa u glavi. Potpuno je nezainteresiran za vanjski svijet. Pokušajmo ga izbaciti iz koncentracije. - Unija 2010! Unija 2008! Unija 2009!! Unija Nikada!!! Unija 2007!!!! Ništa. Svejedno mu je. Prognozirajmo mi mračnu budućnost. - Od sada ćeš rješavati testove koji će tvoje znanje učiniti mjerljivim. Fakultete ćeš ubuduće plaćati. Liječenje ćeš također plaćati. Stanarinu ćeš plaćati. Ukinuti ćemo ti godišnje odmore. Čitav život ćeš otplaćivati kredite. Mali? A ništa, idemo dalje… Dokle će izdržati, pitamo se? - Penzija će ti biti mala, gotovo nikakva. Nikada u životu nećeš putovati. Čitav život će drugi misliti umjesto tebe. Nikada nećeš saznati što ustvari želiš. Najvažnije stvari na svijetu biti će ti samo što piti i jesti. Nikada nećeš biti slobodan. Nikada nećeš doživjeti ljubav… - Molim? Što ste rekli? - Ljubav…? - Ne, ono prije. - …slobodan? - Još prije. - Piti i jesti? - Može, hvala.