Policijska potjera

"Mladić s marihuanom počeo bježati umislivši da je policijska potjera pokrenuta zbog njega" Loveći razbojnika koji je iz frizerskog salona u Zagrebu odnio stotinjak kuna, policija je pukim slučajem uhvatila 20-godišnjeg dilera G. Z. s gotovo 650 grama marihuane, što u ruksaku, što u gaćicama. Akcija je počela kada je policija dobila dojavu i opis razbojnika koji je opljačkao frizeraj a jedna od patrola upućenih na mjesto događaja putem je ugledala mladića na biciklu. Misleći da mu je policija za petama zbog droge, biciklist se dao u bijeg, a policajci, računajući da imaju kradljivca iz frizeraja, u potjeru. Krenuli su za njim niz ulicu uz rotacije i sirenu kada su nakon kraće jurnjave spektakularno zaustavili biciklista. Presjekli su mu put pri čemu su, nastojeći da ga ne pregaze, skrenuli i udarili u dvorišnu ogradu. Mladić se pak svojim biciklom zabio u policijsko vozilo nakon čega se dao u bijeg pješice. Utrčao je u jedno dvorište, dok je crveni ruksak koji je nosio na leđima odbacio u drugo. Policajci su ga napokon uspjeli uhvatiti te su se nemalo iznenadili kada su u ruksaku pronašli 13 vrećica s ukupno 588 grama marihuane. U policiji kažu da im je tada dragovoljno predao i metalnu tabakeru u kojoj je bilo 11 grama ilegalne biljke, dok je iz gaćica izvukao i vrećicu u kojoj se nalazilo još 43 grama droge. Mladić je do sada već pet puta evidentiran za zloporabu droge, te će biti još jednom prijavljen za isto, a za kradljivcem iz frizeraja još uvijek se traga. Ovo je prvi put da neki novinski tekst prenosim gotovo u cijelosti. Do sada sam se, u svrhu dokazivanja i argumentiranja znao služiti brojnim isječcima i citatima, ali evo, moralo se jednom i ovo dogoditi. Da ne bi bilo zabune, prenijeto je iz Novog lista od nedjelje. Sjedim i čitam. Policija jurila prema čovjeku, ovaj se prepao i počeo bježati. Ispostavilo se da je imao razloga. A policija k'o policija-lovi. I ulovi. To što nisu uhvatili svoga čovjeka, sasvim je svejedno. I ovaj je kriv! Jedan krivi uteko. Al' drugi krivi dolijao. Dakle, na nuli smo. Da je nesretni G. Z. samo mogao znati da ne love njega. Mogao je mirno otpedalirati do svojega odredišta i predati paket. Ali je učinio ono što bi učinio gotovo svaki drugi građanin kada prema njemu juri policija sa upaljenim rotacijskim svjetlima. Pokušao bi pobjeći. I ja i Vi i Vi, množino dragih Vi tamo negdje u anonimnosti, dobro znamo da smo krivi. Od bezazlenog i poslovičnog švercanja u tramvaju ili krađe žvakaće gume, preko prešućenog jamstva, neplaćene rate kredita i rada na crno, do većih prijevara sa nelegalnom gradnjom i neplaćenih poreza sve do…da ne nabrajam. Svatko je za nešto kriv. Zamislimo situaciju. Policajac sa zviždaljkom trči Korzom i prstom upire u daljinu. Šetači iznenađeno gledaju. "Pokazuje li na mene?", pitaju se. I misle: "Pa kako su otkrili?" "Što ću sada? Bježati ili ostati miran?" Policajac se približava. Nervoza i nelagoda rastu. Brza odluka: "Bježati ću!" U jedan čas zastoj, već sljedeći čitava ulica panično trči prema suprotnom kraju. Spašavaj se!! Nitko ne gleda oko sebe svi jure naprijed. Samo naprijed. Sada je policajac stao. Zviždaljka mu klonula na ustima. - Što se, k vragu, događa? - Halo, stanica. Prijavljujem potjeru. - Tko bježi i u kojemu smjeru? - Bježi Rijeka u smjeru Opatije. - Ajd' me zajebavaj! - Ozbiljno je. Što da radim!!?? - Valjda oni znaju nešto što mi ne znamo. Mile, bježi i ti! - Primljeno; I krene Mile juriti naprijed, sustižući sugrađane. Kada je gomila vidjela da policajac ne staje, već, naprotiv ubrzava, počeli su urlikati od straha: Nisam ja! Zašto ja? Nisam namjerno! A policajac za njima ustrašeno viče: Upomoć! Upomoć! Gleda s prozora G. Z. ulicu. "Svašta", misli. Izvlači iz gaća vrećicu trave i mota si joint. E jesu ljudi paničari…