Nije popis stanovništva baš najvažnija stvar na svijetu. Možemo se prebrojavati i kada budemo u boljoj situaciji, zar ne?
- Ej, gdje ćeš?
- Žurim, idem se prijaviti za popisivača stanovništva! To bi mi mogao biti prvi pravi prihod nakon nekoliko mjeseci. A i nekako mi se čini kao veliki odlazak u posjete. Ono, ideš do ljudi: dobar dan, kako djeca, kako posao, nego, da vas pitam, jeste li kršćanin? Aha. A telefon imate? I Internet? Super. I onda, ako je domaćin dobar, pa te još ponudi kavicom… A možda i kolačić. I još ti to plate!
- A ja ti, vidiš, idem na prosvjed.
- Opa!
- Da, da, došlo je vrijeme. Stislo malo. Nemam posao. Nemam perspektivu. Pa gledam malo ove na vlasti. Kupuju aute, kradu na sve strane. Troše lovu na gluposti. I mislim si, e sad bi bilo dosta. Neće oni trošiti moju lovu, a ja nemam posla ni što za jesti.
- A dok si imao posao i imao što za jesti?
- Onda, me, ustvari,nije baš bilo briga. To su bila njihova posla. Svi su oni isti. Političari.
- Dobro zboriš. Možda bih mogao i ja na prosvjed umjesto na prijavu za popisivača. Mislim, nije popis stanovništva baš najvažnija stvar na svijetu. Možemo se prebrojavati i kada budemo u boljoj situaciji, zar ne?
- Tako sam si nekako i ja mislio. Bilo bi super kada bi svi ljudi bojkotirali taj popis stanovništva.
- OK, idem s tobom na prosvjed. Popisivat ću kasnije. Hajdemo!
- Ante, mi idemo na prosvjed protiv vlasti! Hajde s nama!
- E baš ste sad zvali, kad je karneval.
- Pa što ako je karneval? On je išao na prijavu za popisivača, pa je odustao.
- Nije to isto. Ja se za karneval pripremam cijele godine. Radim kostime, uređujem kamion.
- U što ćeš se maskirati?
- U klauna!
- To je odlično. Možete u kostimima i s kamionom doći ispred zgrade poglavarstva i reći da niste zadovoljni stanjem u gradu.
- Pa i doći ćemo ispred poglavarstva. I onda će nam poglavari mahati s balkona. A mi ćemo mahati njima.
- Obučeni kao klaunovi?
- Da.
- A zašto ne bi prosvjedovali?
- Pa hoćemo, ali samo da završi karneval.
- Ne može tako! Onda ja mogu prosvjedovat čim završi popis stanovništva. Lijepo spremim tri tisuće u džep, i onda na kavicu, pa na prosvjed.
- Onda ćemo ti i ja popit kavicu. Klaun i popisivač.
- A ja vam mogu bit konobar, možda me prime na to radno mjesto.
- Eto, a još zovu lijepo vrijeme. Ako budemo imali sreće, možda zasja sunce, pa ćemo svi troje biti u kafiću i uživati.
- A oni na vlasti? Lopovi i prevaranti?
- Ma tko njih šljivi. Dok imamo posla, zabave i kave, neka rade što hoće. Ali, samo neka nam nešto prifali, pa će vidjeti svoje. Odmah ćemo prosvjedovati!!
- Znači, nama je ustvari, svejedno, tko je na vlasti, dok nam je dobro.
- Pa, ustvari, da. Tada ni Jadranka nije loša.
- Pa, zaista, trudi se.
- To ti kažem.
- Zasjalo je sunce, dečki - idemo!