Porez na imovinu

- U Slavoniji su pronašli kompleks starih rimskih kovačnica i sada ih misle staviti u funkciju da ne plate porez. Ima kapacitet od 8 milijuna potkova godišnje.
- Pa gdje će u Hrvatskoj naći toliko konja?
- Nemaš nikakve brige. Stavi porez svima koji to nisu, pa će se sami prijaviti

- Imam jednu njivu, al' do sada na njoj nisam ništa sadio.

- A od sada?

- A od sada će biti svega. Kukuruza, pšenice, repe, tikvi, rajčica, krastavaca… Bit će blagostanje pravo. Tako će biti u cijeloj državi.

- A što je uzrok tom novom blagostanju u Hrvatskoj?

- Porezi.

Prema novom zakonu koji se priprema u Hrvatskoj, građani i tvrtke će se oporezovati ukoliko imaju neobrađenu zemlju. Ukoliko imaju zapuštene tvorničke hale. Ukoliko imaju bilo kakvu imovinu koja se ne koristi. To bi, po vladajućima, trebalo oživjeti naše zamrlo gospodarstvo. Dati mu svojevrsni posljednji porezni šok, nakon kojega bi se trebalo trznuti i  poskočiti na samrtnoj postelji. I potom bi se ustalo i počelo marljivo kucati i funkcionirati. Pod prijetnjom velike palice.

- Idem ja sada u svoju tvornicu. Na posao. 

- Pa što se nije ona zatvorila?

- Je, zatvorena je. Zastarjela tehnologija. Nedostatak tržišta.

- Pa zašto ideš tamo na posao?

- Zato jer smo učinili veliku grešku kada smo je zatvarali.

- A ta je?

- Nismo srušili halu!

- Pa kakve to veze ima?

- Ima itekakve. Hala i dalje stoji i sada nam prijeti porez na imovinu koja se ne koristi. Htjeli smo je preregistrirati u sportsku dvoranu, pa da tamo igramo nogomet i tako je koristimo. Ali, nisu poreznici od jučer. Znaju oni da bi mi zabušavali. A oni hoće da se Hrvatska razvija i napreduje. I sada, umjesto da sjedim na kavi ili igram nogomet, ja idem proizvoditi pisaće mašine.

- Pa tko još kupuje pisaće mašine?

- Nitko. Zato smo i zatvorili. Ali, to je tvornička hala, strojevi su još unutra. Znaju poreznici. Radnici se sakupili. I proizvodimo. Evo, već smo ih deset milijuna napravili.

- Deset milijuna pisaćih mašina?!

- I to ne bilo kakvih. Vrhunskih! Takvih nema nigdje u svijetu.

- Pa gdje držite sve te pisaće mašine?

- To je najmanji problem. Zvalo nas je mnogo ljudi koji imaju prazne skladišne prostore. Molili su nas da svoje mašine skladištimo kod njih. Besplatno, kažu, samo da ne moraju platiti porez na nekorištenje imovine. Do sada smo napunili pet velikih skladišta. A još ih ima koji čekaju.

- A što će biti kada se napune sva skladišta?

- Neće se napuniti... Njih već zovu oni propali mali dućani po gradovima. Kuca im porezna da imaju dućane, a da ih ne koriste. Pa su napunili dućane našim mašinama i sada nemaju tih problema. I ide im posao, ne bi vjerovao! Znaš sve one zatvorene škole po malim mjestima, što su muku mučile jer ljudi tamo više ne žive? Da ne bi platile porez, sve su ponovo otvorile vrata i sada opet rade. Dovlače ljude i uče ih.

- A što ih uče?

- E, to je najljepše. Uče ih tipkati na pisaćim mašinama! Svaka klupa ima po dvije pisaće mašine. A ljudi dolaze i uče, jer ima puno knjigovodstvenih ureda koji su zatvoreni, pa da ne plate porez.

- Pa,onda je to prava revolucija.

- Bogami, po broju mašina po stanovniku, sigurno smo prvi u svijetu. A nije to ništa. U Slavoniji su pronašli kompleks starih rimskih kovačnica i sada ih misle staviti u funkciju da ne plate porez. Ima kapacitet od 8 milijuna potkova godišnje.

- Pa gdje će u Hrvatskoj naći toliko konja?

- Nemaš nikakve brige. Stavi porez svima koji to nisu, pa će se sami prijaviti.

- Još ih samo treba naučiti da tipkaju.

- Nikada neće naučiti, zato će sustav savršeno funkcionirati. Zauvijek.

- Baš sam ponosan što živim u ovoj zemlji.