Nedavno smo u ovoj rubrici izvijestili čitateljstvo o novonametnutom teretu za vozače o obvezi izdvajanja 1% iz premije obveznog osiguranja autoodgovornosti za financiranje Hrvatskog crvenog križa. U tom trenutku bili smo uvjereni da je nakon uvođenja poreza od 1% za financiranje Hrvatskog zavoda za zdravstvo, 1% za financiranje vatrogastva, 1% za financiranje MUP-a kroz program nacionalne sigurnosti cestovnog prometa i 1% za financiranje Crvenog križa, došao kraj neosnovanim i neopravdanim nametima na premiju obveznog osiguranja vozača i korisnika motornih vozila. Međutim, bili smo u krivu. Činjenica da je osiguranje od odgovornosti za vozače obvezno bila je dostatan mamac za financijske inženjere Ministarstva financija koji su pametno zaključili da im je rupe u proračunu najlakše zakrpati uvođenjem poreza za one koji nešto moraju platiti, a to moraju opet temeljem odluke Države. Dakle, vozači su još jednom postali žrtvenim jarcima koje se šiša kadgod se to Državi prohtije. No, nije iznenađujuća samo činjenica da se Ministarstvo sjetilo uvesti porez, već je iznenađujuća i visina stope po kojoj će vozači plaćati taj porez. A radi se o 15% od premije. Prema prilično točnim procjenama, u Hrvatskoj se godišnje naplati oko milijardu i dvije stotine milijuna premije s naslova osiguranja od autoodgovornosti. Dakle, Država će sigurno ubrati 180 milijuna prihoda. Pojedinačno, vozači će doplatak za porez platiti ovisno o svojoj individualnoj premiji koja je vrlo različita za vozila, kamione, traktore, autobusna vozila itd. Prosječna premija u Hrvatskoj je cca 1.100 kuna, pa se može lako izračunati da će vozač u Hrvatskoj platiti u prosjeku 165 kn posebnog poreza. Ministar financija nas tješi da će vozači plaćati porez na premiju koju im osiguratelj zaračuna nakon odbitka svih popusta. A to je upravo gore navedena prosječna premija. No, da bi se i tu moglo vrlo brzo promijeniti stanje - ima niz indicija. Naime, gore navedena prosječna premija jeste rezultat neopravdanog odobravanja popusta za vozače mimo odobrene tarife. Sva društva su to, manje ili više, koristila u borbi s isto tako nekorektnom konkurencijom. A to im je bilo moguće jer nije funkcionirao sustav državne kontrole i nitko zbog takvog ponašanja nije kažnjen. E, sad, gle vraga, Država najavljuje povećanu kontrolu poslovanja osiguravajućih društava u toj vrsti osiguranja i kažnjavanje prekršitelja odobrene tarife. To pak znači da bi moglo otpasti neutemeljeno davanje popusta na premiju, što bi u praksi premije moglo povećati za 50%, a to znači da bi se i gore navedene kalkulacije o državnim prihodima s naslova poreza na premiju obveznog osiguranja autoodgovornosti morale korigirati za 50%. Ministar je optimističan i očekuje da će liberalizacija cijena autoodgovornosti imati posljedicu da će neki osiguratelji porez na premiju od 15% platiti iz svojih rezervi. Kao da previđa činjenicu da su gotovo sva društva u Hrvatskoj (iznimka su dva) iskazala negativne tehničke rezultate u poslovanju s autoodgovornošću i da mjesta za nekakve pričuve više nema. Vozači su nemoćni, sliježu ramenima i plaćaju (povećanu) premiju. A da li su baš potpuno nemoćne i njihove asocijacije koje bi se morale oglasiti i štititi njihove interese? Vjerujemo da ih nitko ništa nije pitao ni konzultirao, ali, bolje ikad nego nikad. U protivnom vozači mogu očekivati da će uskoro morati plaćati za sve ono što netko želi činiti, a nema osiguran izvor prihoda!