Kriza bila u Americi. Pitali naše odgovorne da li ju možemo očekivati i kod nas. Ma kakvi, mi smo u Europi. To se ovdje neće dogoditi. Ne morate se brinuti, to je američki problem.
Onda su problemi došli u Europu. Postoji li mogućnost da se nešto loše dogodi i u nas?  Nikako, mi smo stabilno gospodarstvo. A dobro, vidjet ćemo… Kada vi tako kažete. I imate povjerenja u sebe…

A onda, gotovo isti dan, premijer mijenja dva ministra. Da se odlučnije bori sa mafijom. Na tu odluku ga je, posredno, navelo ubojstvo gđice. Hodak u Zagrebu. Što je strašna stvar. Uperiti pištolj nekome u glavu i dva puta stisnuti okidač. To je djelo totalnog…nemam riječi.  I vrijeme je da takvi ljudi ne budu prijetnja nikome.  Opasno zvoni za uzbunu.
 
Preduvjet normalnog života je osjećaj sigurnosti građana. Inače vlada strah. Dok se taj strah u nekim državama namjerno preuveličava, da bi se uvele jače mjere kontrole, kod nas to nije slučaj. Do sada se, dapače, namjerno umanjivao. A ispalo je, da se ljudi mogu likvidirati u centru Zagreba.

Dobro, opet je to daleko od vremena kada je u Zagrebu čovjek „slučajno“ pogođen zoljom. Ali svejedno. Osjećaj nesigurnosti se opasno upleo u svakodnevni život. Dakle, predsjednik Vlade poslao je snažnu poruku svojim sugrađanima. Ne bojte se. Odlučan sam i radim na tome da se stvari riješe. Toliko sam odlučan da sam, doslovno preko noći, smijenio svoja dva suradnika. Za njih se pokazalo da su neučinkoviti i zato lete. A na njihovo mjesto su postavljeni ljudi za koje mislim da bi trebali biti učinkoviti. Štoviše, ne da bi trebali, oni moraju biti učinkoviti. Inače i oni lete.
Uzeto u nekom širem kontekstu, poruka bi trebala značiti-više ne toleriramo neučinkovitost. Jer, ukoliko se ne tolerira neučinkovitost vlade protiv mafije, zašto bi se tolerirala loša poljoprivredna politika. Ili loša gospodarska politika. Ili loša vanjska politika.

No ipak, ministar vanjskih poslova koji nije znao o kojim poglavljima pregovara u svojim  razgovorima s Unijom, nije bio smijenjen. Opravdanje za to je bilo-ljudi griješe.

No dobro, poznata je stvar da se ljudi trgnu iz svoga uobičajenog stanja tek kada se dogodi neki vrlo veliki potres. A što vrijedi za pojedinca, vrijedi i za grupu ljudi. Premijer je nekoliko sati prije smjene nekadašnjih suradnika izjavio da više nema tolerancije prema kriminalu. A prvom konkretnom akcijom i potvrdio tu misao. Dakle, uobičajene reakcije javnosti i oporbenih kolega srezane su u korijenu. Ne mogu mu zamjeriti da Vlada ništa ne poduzima.

Jedino što mu mogu osporavati je zašto Vlada ranije nije reagirala na alarmantne simptome jačanja organiziranog kriminala. Ljudi su pretučeni ležali na cesti. A nije bilo smjena ni odlučnih akcija. No takva zamjeranja zašto netko nije napravio ovo ili ono potpuno su izlišna. I ne vode nikamo osim u prazno prepucavanje. Kada se pojavi problem, treba rješavati problem, a ne razgovarati o tome zašto se nije rješavao neki problem iz prošlosti. I da li se taj problem i kako se taj problem mogao izbjeći. Kasno je za takve priče.

- A što je s nama, malim ljudima?, pitaju se obični građani.
Ukoliko se kćeri uvaženih i poznatih odvjetnika i političara ubijaju usred bijela dana, što to onda znači za „običnog građanina“ čiji se sinovi i kćeri kreću tim istim ulicama. Zbog njih sigurno ne bi bila pokrenuta ovolika strka u izvršnoj vlasti, ali… Kada je već pokrenuta, dobro da je pokrenuta. I morala je biti pokrenuta. Upravo zbog sigurnosti svih građana. Samo u sigurnosti može se razgovarati o svemu ostalome.