- Ja bih ostavio ovih 20 boca. - Ne može, samo deset. - A što ću s ostalih deset? Da se vratim kući? - Ne znam. Vaš problem. Zakon glasi: deset boca po osobi. - A koliko traje jedna osoba? - Kako to mislite? - Ako se vratim za 2 sata? Jesam li ja tada druga osoba ili ista, starija 2 sata? - Vi ste ista osoba. A rekao sam vam: 10 po osobi. - Znači, vi biste se sjećali da sam ista osoba? - Kako ne, tko se ne bi sjećao. - A da me, kojim slučajem, zaboravite? - Onda bih primio boce od vas, jer bi mislio da ste druga osoba. - Dakle, to da li sam ja druga osoba ovisi o vašem pamćenju? - Kako? - Molim vas da zaboravite da sam ja-ja i da primite drugih deset boca. - Ne može, samo 10 po osobi. - Vi ćete ionako jednom zaboraviti da sam ja već predao deset. Zašto to ne biste učinili sada? Zaboravite. Gledajte me kao novu osobu. - Hoćete reći da budem glup? - Ne glup. Fleksibilan. - Glup. - Zaboravan... - Nisam glup. Dobro se sjećam. Znam da ste već dali 10. Ne može više. - Ali za nekoliko sati vi se više nećete sjećati… - A ne! Sjećat ću se. Vas ću se sjećati! Vi ste danas dali 10. Deset po osobi i gotovo. Znate, ja nisam glup. - Zaboravan… - Glup! Ajde van iz mog dućana! - Oprostite dečki, momci? - Recite gospođo? - Ja bih ostavila ovih 20 boca… - Gospođo, znate, možete samo 10. Imamo ograničenje da primamo 10 po osobi. - Aha… Tako. Ali, ja sam sa kćerkom. Ona je osoba. Može svaka ostaviti 10? - Nema problema. - Hvala vam lijepa. Baš ste ljubazni. Izvolite. Doviđenja… - Oprostite, ali i ja imam kćerku. -Opet vi? - Moja kćerka je osoba, može svatko po deset? - Ne može!! Pa zar vi stvarno mislite da sam budala? Osoba mora biti osobno prisutna. - Što? Ona mora stajati kraj mene? - Tako je. - A koliko blizu? - Koliko? Što ja znam…? Srednje blizu. - Ej, mala, dođi ovamo. Kupit ću ti sladoled! - Super, gospodine. - Evo, ovo je moja kćerka. Uzmite ostalih 10. - Ne, to nije vaša kćer. Ne može. - Ali ona je osoba. Mi smo dvije osobe. Zar ne, mala? - Jesmo, gospodine. - Hmm… 10 po osobi. Vas je dvoje… Može. Može. 10 po osobi. - Odlično. Izvolite. 1,2, 3…10. U redu? - Hvala… Sada je u redu. Točno. Doviđenja. I samo da znate, ja nisam glup.