Osuđenog ratnog zločinca na aerodromu su dočekali brojni obožavatelji, bivši političari pa čak i svećenici. Ne znam za vas, dragi Vi, ali doček ratnih zločinaca i doček nogometaša i uspješnih sportaša u hrvatskoj ne bi trebali postati sinonimi.


Proteklog tjedna, po me­ni, najznačajniji događaj u Hrvatskoj, nije bio to što se vladajuća stranka raskolila u mišljenjima oko podrške  biv­šem ministru financija. Puno veći problemi dugo­roč­no očekuju ovu zemlju.

Prošli tjedan u Hrvatsku vratio se osuđeni ratni zlo­činac koji je pušten iz zatvora jer je odslužio dvije tre­ćine kazne. Osuđenog rat­nog zločinca na aerodromu su dočekali brojni obožava­telji, bivši političari pa čak i svećenici.
 
Jedan čovjek koji je me­đu gomilom uzvik­nuo „Ubo­ji­co“, skoro je pre­mla­ćen. Pri­vela ga je policija.
 
Ne znam za vas, dragi Vi, ali doček ratnih zločinaca i doček nogometaša i uspješnih sportaša u hrvatskoj ne bi trebali postati sino­nimi.

Između izjava koje su ljudi koji su ga dočekali iz­javljivali, osim standardnih „Dobro došao kući“ posebno mi je bila zanimljiva formulacija kako je on dostojan­st­veno iznio svoj križ.

Kao, svatko, poput Isusa, nosi neki svoj križ. Pa ga je onda iznio i ovaj tip. No, za što je bio kažnjen? Kakva je ovo suluda državna tvore­vina? 

Kako zamišljam povratak ratnog zločinca: Od srama i pijeteta prema žrtvama to bi uradio u tajnosti. Naravno, to oče­kivati od čovjeka koji je zlo­čin i počinio je iluzorno. Da je imao imalo onoga što je imao čovjek koji je prvi „no­sio križ“ to se sve ne bi ni dogodilo.
 
- Imam zastavu. Imam kru­­nicu. Imam trubu. Sve je spremno. 
- Za utakmicu sa Brazi­lom?
- Ne. 
- Za svadbu? 
- Ne. 
- Za glumit klauna u cir­kusu? 
- Ne. Idem dočekat rat­nog zločinca. 
- Joj, kako divno. A iz ko­jeg rata? Drugog svjetskog? Nekog iz Afrike? 
- Jok. Naš, domaći ubojica. 
- Kako je to lijepo da ih ima. A ne da budemo preplavlje­ni stranim utjecajima. Tako sam ja išao na koncert od Oli­vera, umjesto na Rolling Stonese.
- Pa da, zašto da novac ide strancima. Znaju i naši sas­vim lijepo svirat gitaru. I pjevat. 
- I naredit ubojstvo djece.
- Pa i to.
- I nek' nauče naša djeca. Za uspjeh ne treba ići  u bi­jeli svijet. Može se i ovim našim krajevima uspjeti. 
- Al' on je svoje naredbe naredio u Bosni. 
- A Bosna nije naša? 
- Nije. 
- A dobro, onda u regiji. Ali nije trebao daleko otići. Mladi - može se. 
- Ali nisi zvijezda ako imaš obožavatelje i ako si u novinama. Važno je i ono što si napravio. 
- Upravo tako.