U četvrtak kasno navečer vraćao sam se iz grada. Bio je četrnaesti. Valentinovo - dan zaljubljenih. Kolone automobila slijevale su se s Trsata. Za volanom zadovoljni muž. Do njega zamišljena žena. Iza sjedi zadovoljni dječak, a pored njega zamišljena sestra. I tako auto za autom. Zadovoljni muškarci i zamišljene ženske…. Završio je Severinin koncert. No, zašto je baš ona, a ne Doris ili Nina, ta koja je uspjela privući čak 6 tisuća hodočasnika u svoj hram na Trsatu? Znate odgovor? Naravno, glupo pitanje… Sise; i dobre pjesme… Guzica; i prava propaganda… Severina se, osim svojim fizičkim atributima, može pohvaliti i titulom najpoznatije i najslavnije osobe u državi (Janica je izvan konkurencije…). Slava i golotinja. Te su dvije činjenice napunile Trsat. Naravno, sve uz neizbježnu primjesu hop-cup pjesmica. To je današnji šoubiznis. Da sam kojim slučajem pisao u vrijeme Rimljana, naslov bi bio: sit i mrtav, a u srednjem vijeku - glup i religiozan. Nemojmo se zavaravati, te osobine i danas imaju velik utjecaj na ljude. No prevlast su ipak preuzele ove iz naslova. Ajmo' malo dublje zaronit' u tematiku… * * * Danas svi žele vidjeti slavno meso. To je misao vodilja šoubiznisa. A dva su kriterija uspjeha: Što je više golog mesa-više love. I, što je meso poznatije-više love. Od tih čimbenika formira se bodovna skala profitabilnosti. Dakle, prvi kriterij: Što manje-to bolje: potpuno odjevena osoba, bez ikakve naznake seksualne privlačnosti (Mato Arlović) vrijedi 0 bodova. S druge strane, gola osoba sa jasno vidljivim znakovima seksualne uzbuđenosti (crveni obrazi, pune usne itd.), u izazovnoj pozi (Mato Arlović u bijelim halterima iz čijih snenih, poluzatvorenih očiju vrišti: "Uzmi me!") vrijedi maksimalnih 100 bodova. Drugi kriterij- popularnost. Što je faca poznatija to će više ljudi platiti da je vidi. Kontrast između Jure Mikulićića iz Donjeg Jelenja (0 bodova) i Georga Busha (100 bodova) je očigledan. Kombinacijom tih dvaju čimbenika postiže se profitabilnost, koja se reflektira kroz gledanost televizijskih emisija, tiražu tiskovina, ili, u ovom slučaju, posjećenost koncerata. Pristojni, pouzdani i odgovorni ljudi koji se bave šoubiznisom (ukoliko takvi uopće postoje) svoju zaradu temelje na puno poznatosti i malo razgolićenosti. Tako se privlači konzervativnija publika. Primjerice, u pristojnim časopisima mogu se naći brojne poznate osobe kako pričaju o svemu i svačemu. Tekst prati neizbježna slika. Ne prečedna, ali ne i predosadna. Duboki dekolte Elizabete Gojan je najviše što si mogu priuštiti… Takve fotografije i takvi filmovi donose slavu s taman toliko razgolićenosti koliko je potrebno da se provuku kroz gustu mrežu hrvatskog konzervativnog morala. Naravno, to nije dostatno za potpuni uspjeh, ali se može dogurati do zavidnih 130-140 bodova. Drugi način za skupljanje bodova je razgolićenost i provokativnost relativno nepoznatih ljudi. Sjećate li se one reklame za gume di' je nepoznata gola žena napravila špagu? Lijep primjer… Također, ni to ne može prijeći granicu od famoznih 150, ali može osigurati lijepih 140 poena. Rekordnih 200 je nedostižni san kojem se možemo približiti samo u mislima (primjerice najpoznatiji Osama bin Laden gol ko' od majke rođen (potpuno obrijan) u izrazito izazovnoj pozi u jacuzziju sa martinijem i cigaršpicem). Kako konkurencija postaje sve žešća, tako se poznati sve više skidaju, dok se nepoznati golaći trude postati što poznatiji. Tako imamo fotografije Elizabete Gojan u još dubljem dekolteu, a za curu koja radi špagu saznalo se da se zove Petra i da je Češka balerina. No, pravi uspjeh postiže se onda kada razgolitimo popularnu i poznatu (a uz to i atraktivnu) osobu. I tako dolazimo do Severine i njezinih 6 tisuća vjernika. Ovako od oka Severini dajem 187 bodova. To je mnogo. Ps. Ako kojim slučajem u Donjem Jelenju zbilja postoji osoba zvana Jure Mikuličić, ispričavam mu se što sam ga grubo upotrijebio za primjer nepoznate nule.