Nije prošlo ni mjeseca dana od mog teoretiziranja o pravljenju blesavim, a već imamo privilegiju gledati teoriju u praksi. A takvu poslasticu priuštili su nam (a tko drugi do) naši političari. I to ponajviše oni vladajući. U slučaju ove famozne optužnice protiv Bobetka imali smo priliku uživati u praktički direktnom prijenosu pravljenja blesavim. Ovdje neće biti riječi o tome je li čovjek kriv ili nije, o tome valjda odlučuju neke druge institucije. Puno je zanimljivije bilo samo promatrati postupke Vlade kada im je optužnica uručena. U nezavidnoj situaciji u kojoj se nalazi naša zemlja, gdje se većina ljudi smatra siromašnim, gdje je svaki 10-ti nezaposlen, gdje mali Romi ne smiju u školu s "normalnom" djecom, a Tomson je glavna zvijezda, došao je "vruć kesten" koji bi situaciju mogao dodatno zakomplicirati. Naime, sva ta vojska nezadovoljnika traži nešto oko čeka bi se mogla ujediniti i reagirati. Nažalost, takvo jedno jezgro nije bilo nedavno poskupljenje struje. Iako su građani bili vidno nezadovoljni bahatim odnosom HEP-a, i kritična masa je postojala i još uvijek postoji. Nije se pojavio nikakav "vođa" koji bi te ljude okupio i suvislo artikulirao njihovo nezadovoljstvo. Bilo je nekakvih pokušaja udruge "Potrošač", no od svega toga nije ispalo ništa. Narod, mislio sam, još uvijek nije dovoljno "jak" da iziđe na ulice i protestira protiv lošeg života. No, krivo sam mislio. Razlog nije u snazi naroda. Razlog je u motivu. Jer, pojavom jednog drugog problema - "optužnice za Bobetka", dobar dio naroda je jedinstven i odlučan kao nikada prije. Gotovo se sve stranke slažu da se zasada politika oko neizručivanja vodi dobro. Čak i pravaši hvale Račana. A to nismo vidjeli nikada do sada. Isto tako, po većini provedenih anketa po novinama (koje se nikada ne smiju uzeti "zdravo za gotovo") ljudi su suglasni da Bobetka ne treba izručiti. Pa čak ni pod cijenu sankcija. Nedostatak vođa, koji je bio problem u poskupljenju struje, u ovom slučaju se nije dogodio. Upravo suprotno, pojavila se hiperinflacija govornika "u ime naroda". Od već poznatog Čondića, preko Rojsa, do Sanadera, Pašalića, Budiše pa čak i do pripadnika vladajućih: Tomčića npr. Svi su jako glasni i svi su na Ti sa narodom. I pozivaju na nacionalni ponos. Ako je suditi po njihovim vođama, Hrvatima je važnije da oni budu ponosni na svoju državu(domovinu Hrvatsku), na svoju narodnost (pravo hrvatstvo) i sami na sebe(pravi Hrvat), nego da žive bolje. To se može donekle objasniti "nedavno" završenim domovinskim ratom i još svježim sjećanjima i emocijama. Ali kada se zna da se još uvijek lome koplja oko partizana i ustaša, a u Europi, gdje je sve i počelo, stare neprijateljice Njemačka i Francuska imaju istu valutu, onda se vidi da Hrvatima ponos predstavlja kočnicu daljnjeg napretka. No, da se vratimo pravljenju blesavim. Kako je očito da je optužnica za još jednog hrvatskog generala prevruć kesten za našu neodlučnu(ali ponosnu?) Vladu, oni su se odlučili praviti blesavi. Pa su je, nakon što su je pročitali i usrali se reakcije ponosnog naroda, vratili natrag od kuda je stigla. Ukoliko se sjećate, sličnu situaciju sam opisao kada sam objašnjavao temelje pravljenja blesavim-pravljenje kao da ničega nije bilo. Tada sam govorio o djetetu koje je, nakon što je razbilo vazu, pokupilo njene djeliće i stavio nazad na mjesto. Slično je i napravila naša Vlada. Vratila optužnicu natrag i fućkala kao da se ništa nije dogodilo. A onda se optužnica vratila. Sada je više nisu mogli poslati nazad. Ali su rekli da im je kraj radnog vremena (jer je stigla u petak), a da nitko ne radi vikendom, pa da će je službeno preuzeti u ponedjeljak. I tako si priskrbili još dva dana odugovlačenja. U očekivanju čuda. Čitavo to vrijeme ja sam ih promatrao. I došao do zaključka da nam nema spasa. Dok ovakvi postoje i vladaju u ovoj zemlji nikada neće biti bolje. Ako tako odugovlače svoje najveće probleme, kada tek možemo očekivati rješavanje onih manje hitnih. I Piran je jedan od važnijih, pa se provlači već godinama. Ili lokalno; koliko već gledamo bazen Fenixve? Mladi, kojima vrijeme protječe brže, i ne žele čekati, već su odavno otišli. Stariji i strpljiviji pasivno čekaju: rekle su im bake, bit će bolje… Sutra.