Čitateljica Š. P. žali se "Burzi" na dva različita osiguravajuća društva, koja joj, kaže, za iste ozljede, nude dva različita iznosa. Ukratko, ona je stradala u prometnoj nesreći krivnjom vozača koji ima osiguranje odgovornosti kod osiguratelja "E". No, ona ima i vlastitu policu osiguranja života uz dodatno osiguranje od posljedica nesretnog slučaja kod osiguratelja "C". Preko odvjetnika podnijela je zahtjeve jednom i drugom osiguratelju i na njeno razočaranje, dobila za iste ozljede ponudu odštete od osiguratelja "C" na iznos od 14.700 kuna, a od osiguratelja "E" na iznos od 47.000 kuna. Prema njenim riječima utvrđena joj je trajna invalidnost od 35%, što osiguratelji ne spore. Pita se, kako je moguće da dva osiguratelja za iste ozljede nude dva različita, i to još mala, iznosa. Razočarana je i odvjetnikom koji da joj je savjetovao da prihvati ponude, jer inače mora ići u sudski spor, što može "trajati godinama", posebno s osigurateljem "E". Čitateljica je očito u zabludi svojih prava. Naime, ona s osiguravateljem "C" ima ugovor o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja s točno utvrđenom obvezom osiguratelja, a ta je da joj isplati 35% (koliko iznosi nesporno trajno umanjenje životne sposobnosti) od ugovorene osigurane svote. To iznosi 14.700 kuna. Stoga je u pravu taj osiguratelj kad joj piše da "dane provedene na liječenju, pretrpjeli bol i strah, prijevoz na kontrolne preglede tokom 19 mjeseci liječenja, trošak za nabavku lijekova i tomu slično..." ne može tražiti od njega, nego samo od osiguratelja "E". Naime, taj osiguratelj gospođi Š. P. odgovara za svu štetu, materijalnu i nematerijalnu, koju je ona pretrpjela u prometnoj nesreći. O kriterijima koji se primjenjuju pri ocjeni nematerijalne štete - pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, pretrpljene psihičke boli zbog trajnog smanjenja životne sposobnosti, pretrpljene psihičke boli zbog naruženja - već smo pisali u ovoj rubrici. Oni nisu određeni zakonom, već ih u praksi određuju sudovi, a po njima bi se trebali ravnati i osiguratelji. Bez obzira na godine starosti, koje čitateljica ne navodi, naknada od 47.000 kuna, koje joj nudi osiguratelj "E" je izvan svakodnevnih kriterija koje primjenjuju sudovi i ozbiljni osiguratelji. Zato je savjet Gđi. Š. P. da ponuđeni iznos ne prihvati i da ipak ide u parnicu protiv navedenog osiguratelja, jer je sigurno da će u parnici dobiti znatno veći iznos od ponuđenog. Osim toga nisu ni sudovi, pogotovo ne oni s riječkog područja, više tako spori. Ako odvjetnik pripremi potrebnu dokumentaciju, parnica bi mogla relativno brzo završiti. A o svom odnosu s odvjetnikom koji joj je savjetovao da prihvati tako mali iznos - u svjetlu gore navedenoga - neka razmisli. Protivno ponašanje značilo bi prihvaćanje ucjene, na što osiguratelj kojega spominje vjerojatno i računa.