Vijesti o zatvorenom premijeru, crnim fondovima, dodjeli državnih stanova i oporbi koja jede sushi i pije šampanjac nezadrživo prodiru među napaćene Hrvate. Što dalje? Kako dalje?


Gotovo svaki dan neka osoba koja je obavljala državne funkcije završi pod istragom. Gotovo svaki dan. Hrvati to promatraju, zgražaju se i proklinju državu u kojoj žive. Oni s manjim očekivanjima i manjim dometima rugaju se svom gradu, općini… U tom ozračju općeg okrivljavanja odrastaju nove generacije građana. Vrlo brzo uče i prikupljaju obrasce ponašanja. Traže svoje niše u kojima mogu djelovati bez utjecaja crnila koje se na njih prelijeva sa svih strana.

Skloništa je sve manje. 

Vijesti o zatvorenom premijeru, crnim fondovima, dodjeli državnih stanova i oporbi koja jede sushi i pije šampanjac nezadrživo prodiru među napaćene Hrvate. Što dalje? Kako dalje? 

Ubrzo će biti popis stanovništva. Vlast mora popisati s čime sve raspolaže. Koliko ima ljudi. Koje su vjere. Jesu li i koliko su školovani. Ukoliko date lažnu informaciju, slijedi kazna. 

- 'Ajde,  reci ti meni, jesi li ti kršćanin ili si nevjernik? 
- Kakve to veze ima? 
- Jesi ili nisi? Ako lažeš, kaznit ćemo te. 
- Je li ovo Inkvizicija?
- Ne, ovo je Popis.
- A kako ćete znati da li lažem? 
- Mi nećemo, ali Bog sve zna. 
- Ako zna Bog, onda pitajte njega. 

Kada ovi gore prikupe sve podatke o svojim podanicima, onda će i građani znati koliko ih ima i u kojeg boga vjeruju i koliko misle i znaju da znaju. I onda će vidjeti da ih ima puno više nego onih na vlasti. Oko 4 milijuna. A to je moćna brojka.
Kad izabereš kriminalca da vlada, onda se nemoj čuditi što je na vlasti kriminalac. A 4 milijuna spomenutih radi upravo to. Iznova i iznova.

- 'Ajme, bivši premijer je u zatvoru. Kakva smo mi država?
- A tko ga je izabrao? 
- Mi. A što smo mogli? 
- Mogli ste nekog drugog.
- Ali, svi su oni isti. 
- Onda onog najmanje pokvarenog od ponuđenih. Pa na sljedećim izborima opet najmanje pokvarenog. I opet i opet tako dok se stvar ne očisti. 
- To će trajati…

Od straha da neće doživjeti veliku promjenu na bolje, veliko bolje sutra koje s velikom vjerojatnošću dolazi polako, Hrvati riskiraju i kockaju se kratkoročnim ulozima u vlast. Kao naivni špekulanti na burzi, reagiraju na svaku vijest, na svako obećanje, svaki postotak koji ukazuje na brzi rast i brzo bogaćenje.
Brzi program oporavka. Hitne mjere štednje. Nove inicijative. Novi projekti. Ulaganje u mlade. Ulaganje u znanje. Ulaganje u nove industrije. Brzo, brzo!  Spasi stvar!

A stvar se ne spašava. Daj jače! S više odlučnosti. Glasnije. S više samopouzdanja! Više bahatosti. Više nasilja! Mora uspjeti! Mora!
Na kraju dana, na novom popisu stanovništva, Hrvati gledaju kako je prošlo još nekoliko godina i kako su u prosjeku još stariji, još nesretniji, još siromašniji i  okruženi s još više nasilja.

Kako da iziđu iz opakog kruga? Kako, s kim, kuda? 
Sada bih, za kraj, trebao napisati neku poruku nade. No, prepuštam vam ekran: Upišite svoju.

____________________________________________________________________________________________  .